Nakon tri dana ispunjena radom, susretima, umorom, smijehom i brojnim malim djelima dobrote, u nedjelju, 27. rujna 2026. godine, završena je deveta volonterska akcija 72 sata bez kompromisa za mlade koji su volontirali na području Sarajeva.
Završni dan započeo je zajedničkom evaluacijom, tijekom koje su se mladi osvrnuli na protekla tri dana, razgovarali o iskustvima koja su stekli, ljudima koje su susreli, izazovima s kojima su se suočili, ali i trenucima koji će im zasigurno ostati u lijepom sjećanju. Bila je to prilika da jedni s drugima podijele što su naučili, što ih je iznenadilo i što iz ovog iskustva žele ponijeti u svoju svakodnevicu.
Nakon evaluacije, mladi su se okupili na završnom euharistijskom slavlju u kapelici sv. Ivana Pavla II., koje je predvodio vlč. Šimo Maršić, ravnatelj Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II. U molitvi su zahvalili Bogu za sve što su tijekom protekla tri dana doživjeli, za ljude koje su susreli, zajedništvo koje su gradili, dobro koje su učinili, ali i za trenutke umora u kojima su ipak odlučili darovati svoje vrijeme, znanje i snagu drugima.
U propovijedi se vlč. Maršić osvrnuo na evanđeosku prispodobu o dvojici sinova koje otac šalje na rad u vinograd (Mt 21, 28–32), povezujući je s iskustvom mladih koji su tijekom protekla 72 sata prihvatili poziv i otišli ondje gdje je njihova pomoć bila potrebna.
Istaknuo je kako vrijednost njihova iskustva ne završava posljednjim danom akcije. Možda se nakon 72 sata neće dogoditi ništa spektakularno, ali svaki čovjek može napraviti sljedeći korak; nazvati osobu kojoj je potreban razgovor, pomoći u svojoj zajednici, primijetiti nečiju potrebu ili jednostavno biti uz nekoga kome je teško.
U prigodnoj propovijedi, vlč. Maršić mladima je poručio da im 72 sata bez kompromisa ne smiju ostati samo lijepa uspomena koju će poželjeti ponoviti za dvije godine, nego iskustvo koje će ih nastaviti učiti kako živjeti za druge i u svakodnevnom životu. Podsjetio ih je da nije presudno samo ono što čovjek kaže ili obeća, nego njegova spremnost da odgovori na poziv i učini ono što je potrebno.
Na kraju svetog misnog slavlja svim nazočnim volonterima obratio se i Josip Milanović, koordinator akcije 72 sata bez kompromisa, zahvalivši im na otvorenosti, susretljivosti, vremenu i svemu što su tijekom tri dana darovali drugima.
Posebno ih je pozvao da ne zaborave kako su tijekom ove akcije posijali sjeme dobra. Naime, svaki je volonter kao mali znak zahvalnosti dobio nekoliko sjemenki cvijeća. One su postale simbol svega onoga što su mladi radili tijekom protekla tri dana – posijati nešto dobro, dati mu svoje vrijeme, brinuti se za njega i strpljivo čekati da izraste.
„Čuvajte ovo sjeme kao što ste tijekom ova tri dana čuvali potrebe ljudi koje ste susretali. Posijte ga, zalijevajte i njegujte. I svaki put kada ugledate cvijet, sjetite se da se i dobrota tako razvija. Ne dogodi se uvijek odmah nešto veliko i vidljivo. Nekada je dovoljno nekome pokloniti vrijeme, saslušati ga, primijetiti kako se osjeća, pomoći mu kada mu je teško. I upravo takve male stvari, kada ih činimo iz dana u dan, mogu narasti u nešto veliko“, poručio je Milanović mladima.
Nakon euharistijskog slavlja uslijedio je nastavak zajedničkog druženja. Poseban dio završnog programa bio je nastup plesne radionice, tijekom koje su volonteri, uz vodstvo trenerice Sanele Žonjić iz Plesnog kluba Aster, tijekom dva dana osmislili i uvježbali vlastitu koreografiju koju su izveli pred ostalim sudionicima.
Uz ples i dobro raspoloženje, volonteri su pogledali i retrospektivu fotografija nastalih tijekom akcije, prisjećajući se brojnih susreta, aktivnosti i trenutaka koje su zajedno proživjeli. Završni susret nastavljen je druženjem uz zvukove DJ-a, Azre Mehmedović na terasi Centra za mlade, uz roštilj i opuštenu atmosferu ispunjenu smijehom, razgovorom i zahvalnošću za sve što je ostvareno tijekom 72 sata.
Volonterska akcija 72 sata bez kompromisa tako je završila, ali ono najvažnije tek treba nastaviti živjeti. Jer svrha ovih 72 sata nije bila samo urediti prostor, obojiti zid, pomoći nekome ili završiti određeni zadatak. Bila je to prilika da mladi otkriju koliko mogu učiniti kada svoje vrijeme, znanje i snagu stave na raspolaganje drugome.
Neka ono što je tijekom ovih 72 sata počelo rasti u njima nastavi rasti i kada se vrate svojim školama, fakultetima, obiteljima, prijateljima i svakodnevnim obvezama. Jer svijet se ne mijenja samo velikim djelima. Ponekad počinje onda kada primijetimo čovjeka pored sebe i odlučimo učiniti nešto dobro.
Medijski tim 72 sata bez kompromisa
