Emaus- susret s Bogom i jedni s drugima
U prostorijama Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II. u ponedjeljak, 19. studenog, održan je redoviti susret UKS Emaus. Druženje je, kao i uvijek, započelo u kapelici Centra u 19 sati. Duhovni nagovor na temu “Bog vas je stvorio radi vlastita zadovoljstva” predvodio je Stipica Lešić.
Mi Bogu nismo potrebni (Bog je dostatan sam sebi), ali nas On ipak stvara radi vlastita zadovoljstva. Stvara nas jer nas želi. Ljubav je ta koja ga je “natjerala” da nas stvori. Jedna od svrha našeg života jest ta da Bog s nama bude zadovoljan. Još jedan razlog koliko smo vrijedni Bogu jest i taj kako On želi s nama provesti vječnost. Ovim životom Bogu pokazujemo kako i mi želimo provesti vječnost s njime.I Bog ima osjećaje. Jedan od njih je taj da bude zadovoljan s nama. Bog je već zadovoljan kako smo stvoreni, tj. kako smo “ispali”. Bog želi biti zadovoljan i našim načinom života. Naš način života može biti način na koji se Bogu pruža zadovoljstvo. Ovaj autor to naziva “slavljenjem” ili “klanjanjem”. Sve što činimo Bogu na zadovoljstvo je klanjanje. Pod klanjanjem se ne misli samo na Klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Misli se i na molitvu, pjevanje, milostinju, vjerovanje, tišinu, šutnju, pružanje mira jedni drugima, čitanja iz Svetog Pisma. Klanjanje je životni stil. Slavljenje Boga nema veze sa stilom, tempom ili glasnoćom pjesme, to više govori o nama samima, o našoj osobnosti. Bogu je draga svaka vrsta glazbe (i spora i tiha, s bilo kojim instrumentom) u kojoj ga se slavi. Riječi posvećuju glazbu, a ne melodija. Klanjanje je prvenstveno radi Boga, a ne samo nas.
Kad Bogu se klanjamo cilj nam je pružiti mu zadovoljstvo. Oni koji animiraju glazbu u svojim župama ovdje se mogu zapitati koji je glavni motiv njihova animiranja. Također se može čuti i to kako neki kažu kako su se na misi osjećali “onako” ili kako im misa “nije bila nešto posebno”. To je dokaz kako ne razumijemo baš najbolje slavljenje Boga. Boga dotiče koliko smo predani kada ga slavimo. Slavljenje / klanjanje nije dio našeg života, ono je naš život. Starozavjetni likovi su Boga slavili svagda i svugdje (na poslu, u bitkama, u kući, zatvoru, na postelji). Koliko mi i kako slavimo Boga našim svakodnevnim življenjem (na facebooku, u tramvaju, na fakultetu, u kafiću, na godišnjem odmoru, na ulici)? Sve što radimo može postati čin proslavljanja Boga. “Mljekar može musti krave Bogu na slavu!” Tajna takvog životnog stila krije se u tome da sve činimo kao da to činimo Isusu Kristu.
Nakon nagovora uslijedilo je Klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Budući da je trajanje klanjanja, kako mi to volimo reći, “ neograničeno”, svatko se prema potrebama svoga vlastitoga srca zadržava u tišini pred Presvetim.
Drugi dio druženja nastavili smo u restoranu centra uz ugodan razgovor.
