Duhovna obnova članova Udruge katoličkih studenata “Emaus”

Bogat i sadržajan program duhovne obnove započeo je nagovorom kojeg je predvodio don Mihovil Kurkut, salezijanac iz Hrvatske, nakon čega je uslijedila sv. ispovijed i sveta misa.
Na početku svoga obraćanja don Mihovil je istaknuo kako uvijek ima tremu bez obzira govori li pred 3 000 ili 30 ljudi te je zamolio Gospodina da mu da snage da dobro vodi duhovnu obnovu.
„Bog je stvorio čovjeka, ne iz zabave, nego s ciljem. Bog je stvarao zemlju postupno, a onda prvo muškarca pa ženu“, rekao je na početku te naglasio da su muškarac i žena jednaki. Istaknuo je da je Gospod stvorio čovjeka iz ljubavi u kojoj nema posesivnosti jer ljubav ne trpi da se guši.

„Moja majka Dalmatinka je znala reći ‘ja sam te rodila ja ću te zadaviti’. To je ljudski način. Kad uzmete pijesak u šaku i stišćete ga, onda ga gubite. S druge strane kad ga držite na dlanu postoji mogućnost da spadne. Bez slobode nema ljubavi. Za samu ljubav nas je Gospod stvorio“, ustvrdio je don Mihovil napominjući da “ljubav ima sve”.
Potom je progovorio da sloboda često čovjeka dovede do krivog puta. Podsjetio je na trenutak kada su Adam i Eva pali Bog je obećao spasenje.
„Bog ne čeka, on odmah nudi spasenje. Kod njega nema uvjeta. Kad sam bio župnik znao sam djeci govoriti, ako ne naučiš neće biti krizme. Kod Boga nema uvjeta“, ustvrdio je i istaknuo da čovjek ima tendenciju „kupovine Boga“ i njegova „udobrovoljenja“, kroz korizmeni post, molitve pokore i tome slično.

Nadalje je progovorio o često iskrivljenoj slici Boga koju imaju mnogi ljudi.

Potom je izlagao otajstvu koje svi iščekuju. Istaknuo je da postoje tri Božića, onaj koji se dogodio, onaj koji će se dogoditi te onaj duhovni za čovjeka kad ga pusti u srce.

Potaknuo je nazočne da „zavire u svoje srce i dušu“ istaknuviši da današnji čovjek želi uvijek živjeti “sada” te ima problem s „budućnošću“. Istaknuo je da današnje društvo možemo nazvati egokracijom. „Današnji čovjek okrenut je sebi, misli na sebe, kako izgleda, kako se osjeća, što želi… Na neki način događa se da su i ljudi iz Crkve okrenuti sebi. Mi nismo cijepljeni protiv toga. Mi smo dio svijeta“, rekao je potičući nazočne da promijene način razmišljanja. Istaknuo je da ljudi nisu napravljeni samo za sebe, isto kao i voćka koja ne daje ploda.
„Ne možeš biti nekome drug, ako se ne daješ, ne možeš ljubiti ako ne možeš trpjeti. Ljubav je rizik. Nema odnosa među ljudima bez osjećaja. Moderni čovjek se gubi i ne može dati odgovore na pitanja. Ja imam padove u svome životu, ali nisam pad. Ja griješim, ali nisam grijeh“, neke su od misli koje je iznio mladima.
Potom je progovorio o iskustvu zatočeništva svećenika, salezijanca iz Indije don Toma Uzhunalila, kojeg su 2016. oteli pripadnici Islamske države u Jemenu. Njegova otmica, te ubojstvo četiriju misionarki ljubavi i još 12 osoba pobudila je veliko zanimanje svjetske javnosti. U zatočeništvu je proveo 557 dana o čemu je napisao knjigu Čudom živ koja je prevedena i na hrvatski jezik.
„Nije komunicirao ni sa kim, imao je kesu na glavi, mislio je da će biti ubijen svaki čas. Nakon dvije godine zatočeništva nema mržnje, zdravstvenih niti psihičkih problema“, rekao je don Mihovil prenoseći četiri misli don Toma: „Najmoćnije oružje kršćana je molitva, najbolji lijek je praštanje, nikada suditi te svi padovi, krhotine, problemi imaju smisla, Gospod za tebe ima put, poziv.“ „Čovjek je dijabetičar koji 300 dana nije uzimao inzulin i ostao živ, ništa mu nije otkazalo, najveći lijek za nas ljude je praštanje“, istaknuo je don Kurkut, između ostaloga, govoreći o iskustvu don Toma i njegovim savjetima za život.

Nakon duhovnog nagovora uslijedila je misa koju je predslavio don Mihovil u koncelebraciji vlč. Damjana Solde, upravitelja NCM Ivan Pavao II. i Studenskog doma Ivan Merz.
Prigodnu propovijed prilagođenu mladima uputio je salezijanac Kurkut.
„Na početku svoje formacije pitao sam se čemu misa svaki dan jer sam se plašio da ne postane navika. Htio sam da bude dva puta tjedno, a ne svaki dan. Poglavari su mi rekli da je Don Bosco želio tako“, ustvrdio je i rekao da je na početku „napravio“ pakt s Gospodinom. „Daj mi kap, jedan komadić, jednu notu, samo jedan dio i od tada se trudim u svakoj euharistiji barem jedan djelić ‘uhvatiti’. Gospodin je jako obilat dok nam daje. Kod njega je gozba velika, stol je krcat, a ja kao malo dijete odabirem što bih uzeo i često ostanem ‘gladan’“, naglasio je istaknuo da je velika šteta na kraju mise ostati „gladan“.
Potom je progovorio o misnim čitanjima i proroku Bileamu koji je bio poganski prorok. Istaknuo je da se Bog može obratiti kroz svakog čovjeka, ne samo kroz „profesionalce“. Govoreći o pročitanom evanđelju istaknuo je da Isus ne daje odrične odgovore „da“ ili „ne“.
„Isus nije aparat u koji ubaciš marku i čekaš odgovor. Gledaj s vjerom svoje dane i onda ćeš vidjeti i znati odgovor“, objasnio je propovjednik Isusovu poruku objašnjavajući potom što su tražili tadašnji svećenici: „Pismoznanci su se pitali tko je dao Isusu autoriteti, njega su stavili na svojevrsni proces, a on im je dao pitanje na koje nisu mogli odgovoriti“. Na kraju propovijedi zahvalio je Gospodinu što nikome ne gleda po zaslugama nego po ljubavi.
Misno slavlje i duhovni nagovor animirao je bend Emaus.
Nakon euharistije upriličeno je klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu.
Potom je druženje nastavljeno uz kviz i prigodni program.

Preuzeto sa: nedjelja.ba