Još dok sam išla u osnovnu školu, moji prijatelji i ja bismo znali sa divljenjem promatrati gimnazijalce koji bi kroz školu prolazili u upadljivim žutim majicama i koji su tako upadljivi, uvijek bili prvi učesnici svih aktivnosti u školi. Vjerujem da nije bilo učenika koji nije poželio biti na njihovu mjestu jer smo svi dobro znali da su oni članovi posebne sekcije, drugačije od svih ostalih tipičnih sekcija u školi, da stalno putuju negdje i druže se sa djecom i svojim vršnjacima. Znali smo da se zovu animatori i svi smo govorili da ćemo se kada dođemo u gimnaziju, prvo upisati u Sekciju animatora i volontera.
Njihov dobar glas nije došao samo do nas, nego i do učenika drugih škola, pa čim bi došli u našu Gimnaziju, ta sekcija bi bila i njihov prvi izbor. Sjećam se da mojoj sreći nije bilo kraja kada sam saznala da sam primljena u sekciju. Odmah sam od starijih učenika saznala da prvo trebam proći program škole animatora, pa da tek onda za sebe mogu reći da sam animator. Puno njih je govorilo da im je taj program jedno od najboljih iskustava, te sam već na početku imala velika očekivanja.
Kada sam prvi put ulazila na vrata Centra za mlade, znala sam da me čeka nešto lijepo. Već prva formacija mi je pokazala koliko je projekt ozbiljan i dobro razrađen, a ja sam odmah pronašla sebe u onome što treba predstavljati jedan animator i kako se animator treba ponašati. Od tada sam nestrpljivo čekala svaki datum nove formacije. Naučila sam puno toga, počevši od zajednica gdje mogu djelovati kao animator, rada u gupi, pa sve do vjere kao bitnog faktora u radu animatora. Kroz školu animatora sam prije svega bolje upoznala sebe i spoznala svoje sposobnosti, pa onda i druge oko sebe, značaj nas kao skupine i onoga što trebamo prenositi. Formacije su brzo prošle, a specijalizacija je došla kao kruna svega onoga što smo radili i učili kroz program. Pamtim je kao jedno od najboljih iskustava, sa puno smijeha i lijepih trenutaka.
Sada kroz sekciju koristim sve ono što sam naučila. Zajedno sa ostalim članovima sekcije vrijedno osmišljavam program za najmlađe učenike Osnovne škole, te u dogovoru s učiteljicama katkad održavamo radionice i družimo se s njima. Često organiziramo i susrete krizmanika i prvopričesnika, a prvi smo uključeni i kada gosti dođu u posjet školi. Pored toga održavamo volonterske akcije, a sudjelujemo i na drugim projektima. Sve u svemu, vrijedni smo i sada kada je puno toga onemogućeno zbog pandemije, te nastojimo prenositi animatorski duh i na nove generacije učenika. Na kraju nam ostaje samo zahvaliti se Bogu i svima onima koji su nam omogućili ovakvu priliku, a na nama je prenositi ljepotu animatorskog poslanja i na ostale.
Nikolina Malić, animatorica instruktorica
Sekcija animatora i volontera Katoličkog školskog centra „Petar Barbarić“ – Travnik