Fra Antonio Šakota: Sve što je teško je i lijepo

U petak, 5. lipnja, oko 16h osjetio sam umor od svakodnevnih obveza i odlučio malo leći. Zaspao sam i usnuo san.

Najednom sam se našao na parkiralištu pokraj Franjevačke sa 104 mlada framaša, koji su odlučili volontirati na susretu s papom Franjom u Sarajevu. Kroz san mi prolazi jedna misao: „Bože moj, da sada mogu sama sebe fotografirati dok spavam, vjerujem da bi mi bio osmijeh na licu od uha do uha“. U autobusu, smijeh do suza. Iz drugog autobusa stiže poruka: „zezat ćemo malo jednoga. Što god ti kažemo, ti potvrdi“. Dolazi on do mene, uplašen, neugodno iznenađen, u nevjerici. Dade mi mobitel s molbom da vidim o čemu se radi. Dok mi se iz drugog autobusa lažno predstaviše govoreći kako moramo biti na raspolaganju već od 1h u noći, počeh se glasno svađati, prizivajući se na nehumanost toga zahtjeva. Naravno, šala je uspjela. Dok se dotični vraćao na „sećiju“ okrenuh se namigujući prema ostalima. Shvatio je i on kasnije – da je bila šala.

Stigosmo na Stup, na molitveno bdjenje uoči Papina dolaska. Ispovijed, pjesma, razmatranja, klanjanje. I sendviči. U snu počeh buncati, dobro se sjećam: „koja radost“! Prije dolaska na mjesto spavanja, čekali smo još sastanak s volonterima. Odjednom se trgnuh iz sna. Nešto me uznemiri. Samo čujem riječi: „trebaš odvojiti 16 volontera koji će s radom početi u 1h! 58 volontera počinju u 3h, 22 zadužena za liturgiju od 6h, 8 za katedralu poslijepodne“. Tko je mogao pomisliti da će ona šala iz autobusa postati stvarnost!? Sjećam se da sam u snu govorio framašima kako će im biti teško, ali sve što je teško je i lijepo. Služiti Bogu, na raspolaganju Papi i hodočasnicima, mora biti lijepo. Želio sam ponovno zaspati. Ali ne dade se. Opet noćna mora bijaše jača od lijepih snova. Oblio me znoj dok sam u toj mori gledao „prvu ekipu“ kako u ponoć stiže na odredište, a već za sat vremena moraju u žutim majicama kratkih rukava u svježu sarajevsku noć. Ovih 58 nije ništa bolje prošlo, da se razumijemo. Došli su oni nakon prve ekipe. I, nisu spavali! Nitko od njih.

Jedino što mi je preostalo bijaše zašuškati se u vrećicu i moliti Boga da ih očuva „žive i zdrave“. I naravno, da na sebi svojstven način obilato nagradi njihov trud. Ne mora ta nagrada nužno biti povezana s uspjehom u školi. Ma samo nek nastave biti tako dobri i dragi i raspoloženi kao i dosad. Napomene radi, oni jako vole zadnje klupe u crkvi. Pretpostavljam i u školi. Nekad me to naljuti, pogotovo što me po tom pitanju nikad ne iznenade. Ali kad se treba založiti za nešto, oni su i u prvoj i zadnjoj klupi, a najviše u sredini. U srcu!

Ugledah jednoga koji je išao s nama, ne kao volonter. Rekoh mu da me probudi za pola sata. Ne, neću ni ja spavati! Nisu oni to zaslužili. A mogao sam Andriju komotno pustiti da spava. Jer, u isto vrijeme stiže i prva ekipa. Bijahu pomalo razočarani. Policajci ih, nakon što su pristigli, poslaše kući. Razlog? Pa nitko se još od hodočasnika nije pojavio! Dvojica su „ubili vrijeme“ igrajući bilijara u obližnjoj „kafani“ koja ostade otvorena. Neki su, doduše, morali cijelo vrijeme ostati na svojim mjestima, bez obzira što je prvo vozilo tek stiglo oko 6h.

Stigli smo na Koševo. Prethodno sam im podijelio ulaznice. Pomislih kako će malo uspjeti „ubiti oko“ do mise na travnjaku. Opet se probudih i nađoh se na „svećeničkoj tribini“ pogledom uprtim u svoje framaše koji neumorno nose vodu žednim hodočasnicima. I tako cijelo vrijeme, do podne. Mora je doživjela svoj vrhunac u trenutku kada se pozivalo vjernike da slušaju volontere koji ih raspoređuju na pripravljena im mjesta, jer će u suprotnom nastati „Ćep“. One riječi psalma „slušaj starije pa će ti kazati“ ne uključuje neposluh prema mladima. Čisto da pojasnim. Zanimljiva je to slika.

Misa je završila ranije nego što sam očekivao. A ostao nam je još susret s mladima, u 18.30h. Što dotad? Nazvah jednu od organizatorica i zamolih je da nam ranije otvori prilaz Pastoralnom centru kako bi volonteri barem ondje mogli malo odmoriti. Reda radi, ipak upitah volontere: „želite li ići na susret“? A oni iz svega glasa odgovore: „želimo“! ipak još jednom upitah: „hoćete li na Papu ili spavati u KŠC-u“? oni u sav glas: „na Papu“! Gladni, žedni, umorni, ošamućeni, zapustismo se s Koševa na mjesto za koje nam je rečeno da je udaljeno 40-ak minuta pješice. Možda nekim prečacom! A mi smo morali ići glavnim putem. Samo sam šutio, htijući propasti u zemlju, i molio da tramvaji krenu voziti. Nakon sat i 10 minuta hoda moja se želja ostvarila. Vozač je bio ljubazan i počastio nas vožnjom od šest stanica do Otoke. Vrijeme za spavanje. Ali, nemoguće. Zvoni mi mobitel. Zove me jedna naša framašica, volonterka, i kaže: „fratre, mi se izgubile“! Još mi je to trebalo! Bijaše kraj mene policajac. Upitah je da mi opiše mjesto. Kaže: „kod Hypo banke“. Velim ja policajcu tako, a on meni: „koje Hypo banke“? Sreća, bijaše to jedan od 4.500 policajaca iz Sarajeva pa smo brzo riješili problem. Kad su pristigle, upita me ona s čuđenjem: „fratre, zašto se nisi naljutio na nas“? A kako ću se naljutiti…duša draga…

Zaboravih spomenuti jedan kratki san koji sam usnuo na Koševu. Prilazi mi jedan visoki fratar sa 19 ulaznica za susret mladih s Papom. Već sam ih imao 20 otprije. I pomislih kako sada ipak mogu nagraditi onu „prvu ekipu“ što je započela s radom u 1h. Preostale sam podijelio kako sam stigao. Uvjerio sam se da nijedan san nije toliko lijep kao ona stvarnost kada gledaš u oči 16-orici mladih osoba koji će moći biti Papi u neposrednoj blizini. Učinilo mi se kako im je toga trenutka pao sav teret s već umornih nogu i očiju. Moje su svakako bile crvene, čitav dan. Od čega, ostavit ću za sebe!

Na nekoliko sam mjesta mogao citirati neki prikladni evanđeoski odlomak. Ali, nisam. Oni su bili življeno evanđelje u subotu. I ne samo u subotu! Ne postoji riječ koja uspijeva do kraja izraziti sav naboj osjećaja prisutnih ta dva dana. Zato, hvala! I oprostite! Gospodin će vas sigurno nagraditi svojom milošću. Čovjek nije u stanju stvoriti nagradu koja bi, barem približno bila mjerljiva s vašim srcem ostavljenim u Sarajevu da se njime „služe“ svi koji su se na vaše divne usluge namjerili.

Preuzeto s: www.frama-mostar.ba