Duhovna obnova za djelatnike Centra za mlade Ivan Pavao II.
Duhovnim nagovorom mons. Slađana Ćosića, generalnog vikara Vrhbosanske nadbiskupije, u utorak, 14. prosinca započela je duhovna obnova za djelatnike Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II.
Na samome početku duhovne obnove koja se održala u kapelici sv. Ivana Pavla II. u prostorijama Centra za mlade Ivan Pavao II., mons. Slađan Ćosić istaknuo je kako svatko od nas svojim radom i djelovanjem čini svijet boljim. „Na prvim stranicama Biblije, Bog se predstavlja kao stvoritelj. Stvorio je svjetlost, nebo, kopno, mora, zelenilo, sunce, zvijezde, razne žive stvorove. Naposljetku stvorio je čovjeka na svoju sliku i priliku i njemu dao zadaću upravljati, raditi, stvarati“- naglasio je generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije u svome nagovoru kazavši i kako je Bog povjerio čovjeku kao svome suradniku da nastavlja djelo koje je On sam započeo.
Razmišljajući o značaju i ulozi rada u životu svakoga pojedinca, istaknuo je i kako je rad čovjekov prvi poziv, kako radom čovjek doprinosi stvaranju sklada u stvorenome svijetu i u radu nalazi svoju sličnost Bogu, baš kao i dostojanstvo, ističući kako čovjek više vrijedi po onome što jeste, nego li po onome što ima o čemu govori i Drugi vatikanski sabor. Rad daje smisao čovjekovom životu na zemlji, put je do njegova osobnog ostvarenja i ljudskog napretka uopće, s tim da je važno uvijek isticati kako čovjek mora raditi i iz poštovanja i odgovornosti za druge, posebno za vlastitu obitelj, društvo kojemu pripada, kao i zemlji u kojoj živi.
Također, u svome uvodnom nagovoru tijekom duhovne obnove za djelatnike Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II., mons. Slađan Ćosić istaknuo je kako nas rad čini sustvarateljima u Božjem djelu stvaranja i kako je rad dio našeg doprinosa djelu stvaranja, baš kao i dio našega ljudskog dostojanstva, te upravo zbog toga rad trebamo shvatiti ozbiljno i pristupiti mu odgovorno. Povezavši ulogu svakoga djelatnika koji svojim radom doprinosu radu Centra za mlade Ivan Pavao II., istaknuo je kako važno Centar doživljavati kao svoj dom i tako se u njemu i osjećati, jer je Centar mjesto za svakoga od nas kao osoba sličnih Bogu za usavršavanje talenata.
Osvrnuo se i na odgovornost koja se najčešće povezuje uz nekakvu obvezu, dužnosti, međutim, kršćanska odgovornost prije svega je odgovor na Božju ljubav koja nam je objavljena i darovana u Kristu, te upravo zbog toga rad kao odgovor na Božji poziv na sudjelovanje u djelu stvaranja, u sebi uključuje nešto što nadilazi tu obvezu ili dužnost, a to je suodgovornost.
„Vama kao djelatnicima ustanove kojoj je povjerena zadaća organiziranja pastoralne skrbi za mlade, svoju odgovornost vršite ne samo posvećujući se određenom projektu, što je dakako vrlo važno, ali očito nije dovoljno. Nego nadasve voditi brigu, odnosno imati na srcu cjelokupno poslanje Centra za mlade.“- rekao je mons. Ćosić, zaključivši kako je važno u Božjoj riječi nalaziti nadahnuće i snagu za rad.
„Rad koji kao djelatnici ovdje obavljate, treba biti apostolska služba, odnosno suradnja s Kristom u djelu spasenja uopće, a posebno mladih. Stoga, vaš rad kao suradnja s Bogom na spasenju duša, zapravo je najplemenitiji posao koji ste si kao čovjek, a pogotovo kao kršćanin mogli poželjeti, jer nismo ovdje samo onako, nego s jednim točnim poslanjem“- naglasio je generalni vikar na kraju svoga nagovora.
Nakon duhovnog nagovora, uslijedila je prilika za sv. ispovijed, te zajednička sv. misa koju je predslavio mons. Slađan Ćosić u koncelebraciji mons. Mate Zovkića, vlč. Ivan Matijevića, pastoralnog suradnika Centra za mlade, te vlč. Šime Maršića, ravnatelja Centra za mlade Ivan Pavao II.
U prigodnoj propovijedi, osvrnuvši se na čitanja dana, mons. Ćosić kazao je kako odlomak iz knjige proroka Stefanije u vremenu došašća može biti dodatni poticaj za osobno razmišljanje o stalnoj potrebi obraćenja srca i usklađivanja života s Isusovom Radosnom vijesti.
„Siromašan je onaj tko, istina, shvaća da su njegove ruke pred Bogom potpuno prazne, ali, unatoč tome, ili još bolje, upravo zbog toga je radostan i sretan zato što zna da u tim praznim rukama ima dovoljno mjesta za sve ono što je plemenito, dobro i lijepo i što mu Bog želi darovati; jednostavno, ruke su mu otvorene za svaki, pa i najmanji dar koji dolazi od Boga.“- naglasio je u propovijedi mons. Slađan.
Duhovna obnova završena je zajedničkim ručkom.
