Uskrs nanovo poziva mlade na upoznavanje izvora života
Piše: vlč. Ivan Matijević
Vrlo je zanimljiv tekst iz Evanđelja koji čitamo na sam dan Uskrsa. Ne samo da je zanimljiv kao jedno izvješće, nego je vrlo bogat kako teološki, tako i vjernički pastoralno. Sam izvještaj daje jedan zoran primjer i svjedočanstvo da osobe koja je položena u grob, više nema. Tu se jasno navode i osobe koje su Isusa jako dobro poznavale. Prvo se spominje Marija Magdalena, učenica koja je Isusa vrlo dobro poznavala, pratila i nadasve slijedila. Zatim vidimo dvojicu učenika, apostola Ivana, kojega je Isus jako ljubio i apostola Petra, osoba koju je Isus jako cijenio. Tekst je zanimljiv teološki jer daje jasne upute, baš onakve kakve je Isus nagovijestio da će se dogoditi. Ali i ljubav i poštivanje koje je vladalo među prvim učenicima i među prvom zajednicom. Iz Evanđelja nemamo jasan dokaz da se radi o apostolu Ivanu, spominje se apostol Petar kojemu Marija Magdalena prva odlazi. Spominjanje Petra i apostola kojega je Isus ljubio, aludira nam na autora ovoga teksta, samoga Ivana koji iz svoje poniznosti ne navodi svoje ime, nego daje naslutiti da se radi o njemu. Jer iz Pisama jasno znamo da je Ivan bio onaj kojega je Isus posebno ljubio, onaj koji na Isusa naslanja svoju glavu. Marija dolazi i sva prestrašena javlja: „Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.“ Možemo samo zamisliti koliki je strah vladao njihovim životima, kada se boje za vlastite živote i za daljnji život. Magdalena to zaključuje iz stvarnosti koju je vidjela, ogromni kamen koji je bio navaljen na Isusov grob, biva otkotrljan. Magdalena ne postupa očima vjere kada se radi o Isusovom uskrsnuću, nego očima kojim je vidjela, a to je da Isusa nema ondje gdje su ga mrtva položili. Zatim pratimo odlazak apostola na Isusov grob, te zaključak ljubljenoga učenika: „Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.“ Prizor koji su apostoli vidjeli ostaje i danas prizor za navještaj Općoj Crkvi. Isusa nema gdje je ostavljen prije dva dana: mrtav, izranjavan i izmučen, umotan u bijele haljine. Ostaje samo tajna kojoj su mnogi povjerovali i našli svoju utjehu, život vječni.
Isusov grob ostaje i danas simbol pobjede te predmet upoznavanja izvora života za sve vjernike i ljude ovoga svijeta. Posebno su mladi ti koji su pozvani na upoznavanje svoga smisla, svoga interesa i svoga angažmana. Uskrsnuće je tajna koja nije lagana za vjerovati, nije lagana za istraživati, a najmanje je lagana za živjeti. Uskrsnuće je tajna prihvaćanja. Kako je Marija Magdalena, puna tuge i sažaljenja, sva ushitrena trčala prema grobnici u kojoj je Isus, tako smo i mi pozvani slijediti svoj život, istraživati tajne i dubine koje svijet stavlja pred mlade osobe. Vrijeme mladosti jest vrijeme istraživanja i vrijeme upoznavanja. Prazni Isusov grob temelj je cjelokupne kršćanske vjere. Mogli bismo slobodno reći, da je kršćanstvo vjera praznoga groba. Taj prazni grob ispunjava više nego najsjajniji mauzoleji i piramide ovoga svijeta, jer taj prazni grob daje nadu i ispunjenje koje vodi u vječni život. Ali taj grob bi trebao, kao i apostole nekada u Jeruzalemu, pozivati na upoznavanje Pisama da je naš Isus trebao ustati od mrtvih. Cijeli Isusov navještaj svodio se na obraćenje ljudi i na poruku da je njegova zadaća biti ondje gdje je i njegov Otac. On je onaj koji je donio izvor života, a na nama je da istražujemo taj izvor, preko Pisama, učiteljstva i cjelokupnoga svijeta koji je nagovještaj Božje dobrote u svijetu.
Dragi mladi, neka nam ovaj Uskrs bude prilika za napredovanje u dobru. Neka nam Krist pomogne da shvatimo kako je veličanstveno služiti Kralju koji je ustao iz groba i pobijedio smrt. Onu smrt od koje svaki čovjek na zemlji strahuje i od koje želi umaknuti. Božja ljubav učinila je velikim svakog čovjeka i digla dostojanstvo osobe na jedan nadkozmički nivo. Budimo svjesni te ljubavi i pođimo uskrslom Kralju.
Sretan Uskrs!
