Može li nas vjera spasiti?
piše: vlč. Ivan Matijević
Izazovi današnjega društva
Čovjek današnjice stavljen je pred brojne izazove. Istina, čovjek je uvijek bio izložen određenim izazovima u većoj ili manjoj mjeri. Izazovi su se u svim vremenima mijenjali, bit čovjeka ostajala je ista, samo se mijenjao dinamizam shvaćanja i mijenjanja svijeta. Iako su današnji izazovi brojni, i iako je ovo vrijeme „naše vrijeme“, jesu li se intenziteti izazova doista povećali?
Često se pitamo ima li smisla boriti se iznova sa svim uhodanim i stalnim načinima koji nisu donijeli istinsko dobro društvu i zajednici u kojoj se nalazimo. Kao da je cijeli sustav usmjeren prema održavanju starih normi koje ne postižu istinske plodove. Plodove na svim poljima društvenog, moralnog, ekonomskog, političkog i vjerskog života, društva u kojemu se nalazimo. Posebno je ovim pitanjima zauzeta mlada osoba, na koju direkto utječu sve te sfere ljudskog života, jer se upravo kroz ta polja razvijaju i naši interesi. Zbog toga je važno ući u dublju analizu stvari koje čovjeku daju veću motivaciju, elan i u konačnici spas na ovome svijetu. Puno je stvari koje mogu interesirati svakoga čovjeka, posebno mladoga, ali puno stvari nužno ne daje plodove koji donose sreću, ni na ovome, ni na drugome svijetu. Zbog toga je potrebno shvatiti što je nevažno, a što je bitno u životu svake osobe.
Papa Franjo i mladi u Assisu
Ovih dana, papa Franjo je boravio s brojnim mladima u Assisu gdje su raspravljali i zajednički razmišljali na temu gospodarstva i ekonomije, koju su u prvom redu pokrenuli mladi ljudi širom naše planete. Na kraju susreta, mladi su s papom stvorili jedan dokument koji govori o poboljšanju ekonomije i gospodarstva u jednom novom svjetlu. Gospodarstvo koje će biti prožeto dubljim shvaćanjem, koje će izgrađivati svijet mira i dobra, svijet bez nasilja i oružja. Mladi gospodarstvenici obvezuju se na promicanje te politike u prvom redu u svojim poslovima, a što za cilj ima gospodarstvo evanđelja. Iz ovoga vidimo da gospodarstvo samo po sebi ne mora biti nužno stvar neke obveze, bez konkretnoga cilja, nego stvar koja će uz dobro čovjeka imati i dobro cjelokupnog društva. Istina, društvo u BiH duboko je podijeljeno, jako korumpirano i otuđeno od istinskog dobra čovjeka, zbog toga je jako teško govoriti o ovoj vrsti gospodarstva u našoj zemlji. Ali, potrebno je raditi na promjeni svijesti u cjelokupnom društvu. Samo zdravo društvo može graditi i zdravu ekonomiju, što ne mora imati direktan pokazatelj i na dobro osobe. Dobro osobe je individualna i pojedinačna stvar za svakoga, te je s tim i relativna. Što je pokazatelj da je dobro osobe, ne samo univerzalna, nego i duboko bogata stvarnost svake osobe.
Umnoži nam vjeru
Na jednom mjestu u evanđelju apostoli pitaju Isusa da im umnoži vjeru. Isusov odgovor nije bio direktan, nego u prvom redu plastičan, kako bi im bio što bliži. Isus daje primjere dobroga sluge i pravdenoga gospodara, koji od svoga sluge traži da učini sve ono što je dužan učiniti. Tek na kraju dolazi nagrada (usp. Lk 17, 5-10). Iako je ovaj primjer pomalo čudan, on daje pravu sliku izazova pred koji je svaka osoba stavljena. Ova slika sama po sebi postaje izazov, ali kada znamo da je Bog onaj koji donosi ovu sliku, ta slika postaje imperativ. Ovo je primjer da je vjera u Boga konačna pozadina svih naših priča i djelovanja, ali i sfera života u kojima se sada nalazimo. Apostoli pitaju da im umnoži vjeru, a Isus plastično kaže: učinite sve što vas savjest opominje. Iz ovoga se zaključuje da je vjera konačni smisao i gospodarstva, i ekonomije, i društva, u konačnici da je vjera jedini način našega spasenja. Izazovi su postavljeni za cijeli naš život, a svi dijelovi u kojima se nalazimo traže od nas potpuno ispunjenje. Iako poslodavac traži da časno i pošteno obavljamo svoj posao, moralna načela i savjest da živimo moralno ispravno, a ekonomija da budemo produktivni, ipak nas to u konačnici ne može spasiti, samo nas može donekle zadovoljiti. Vjera je ona koja jedina dovodi do spasenja te do konačne promjene shvaćanja svih izazova u jednu prihvatljivu i normalnu normu. Mlada osoba sklona je staviti cijeli svoj život u jedan protočni aparat koji će od nje tražiti da slijepo izvršava samo ono što politika firme i društva od nje traži. Stoga je jako važno shvatiti što je nevažno, a što bitno u svakoj sferi koja nas sačinjava. Na prvu se čini opravdanim i razumljivim staviti svoje snage u stvaranje dijela koja će svjedočiti našu privrženost vjerovanju, no to je u stvarnosti skroz drugačije. Vjera je unutarnji motiv koji se odražava na primjerima naših osobnih dijela, našega života. Zbog toga je važno i gospodarstvo i ekonomija i sav vidljivi svijet ukoliko participira i odražava naš unutarnji svijet – svijet vjere.
Zbog toga je ne samo opravdano nego i poželjno moliti Gospodina da nam umnoži vjeru, jer vjera nas dovodi do konačnog ispunjenja u konačnici, ali i u djelatnostima koje na zemlji obavljamo. Iz ovoga postaje razumljivo zaštu su apostoli nakon vidljivih dijela, pitali Isusa da im umnoži vjeru.
