Jednostavnost kao odraz složenosti
Piše: vlč. Ivan Matijević
Život „običnoga“ čovjeka
Život jednoga čovjeka tako je bogat, širok te je obilježen brojnim stvarima koje bi teško stale u jedan prosječan roman. Toliko se toga dogodi, učini i doživi u jednome životu da je to nestvarno. Obilježeni smo brojnim promjenama koje se iz dana u dan odvijaju kao jedan dugometražni film koji je sastavljen od brojnih prizora, a koji u biti čini jednu konačnu sliku, projekciju. Slično je i s ljudskim životom, slike se mijenjaju od rođenja, djetinjstva, preko mladenaštva i zrelosti do mirnih dana u starosti. Slike se neprestano izmjenjuju, a film se projicira iz dana u dan, iz minute u minutu, s više ili manje napornim scenama. Sve to u cjelovitosti mogli bismo nazvati ljudskim životom. Životom koji je obilježje za sve ljude i koji nema nekih prevelikih odstupanja, ali se ipak razlikuje od osobe do osobe. Možda se ponekad čini da se taj isti čovjek uljulja u svoju svakodnevnicu, te mu je potrebna jedna posebna pažnja da bi bio poseban i univerzalan na ovome svijetu.
Čovjek slijedi svoje uzore
Mnogi ostaju zadivljeni promatrajući živote velikih i slavnih ljudi. Iako se život osobe promatra u jednoj cjelini, a ta cjelina često je zbroj mnogih lijepih i slavnih trenutaka, kao i onih manje radosnih, ipak je čovjeku potrebna jedna viša motivacija i primjer za nasljedoavnje. Čovjek je biće koje reproducira i usvaja sve ono što ga okružuje. Tako od rođenja usvajamo određene korake, manire i stilove koje želimo vidjeti i u svome životu. Djeca od prvih dana gledaju i instinktivno čine što i njihovi roditelji, a tako je i s drugim fazama ljudskoga života. Mogli bismo reći da je vrijeme mladenaštva posebno obilježeno promatranjem i oponašanjem određenih osoba i karakteristika koje želimo vidjeti na sebi. Ne bismo zbog toga svoje uzore i primjere koji nam mogu pomoći u kvalitetnijem životu mogli označiti potpuno negativnim čimbenikom. Često su to primjeri koji nam pomažu da nam ovaj svijet gledamo u jednom vedrijem i svjetlijem ozračju.
Ivan Pavao II. uzor jednostavnosti
Svi mi, više ili manje, slijedimo svoje uzore, napajamo se njihovim inovacijama, oponašamo njihove stilove i kreacije. Proučavajući život sv. Ivana Pavla II., velikog pape, ostajemo iznenađeni njegovom širinom, načinom komunikacije, ophođenja prema drugima i u konačnici njegovom svetošću. Svetac koji je bio popularan cijeloga svoga papinskoga pontifikata, mogli bismo reći, u potpunosti, a opet imao svoja posebna interesovanja. Iščitavajući njegove životopise, zanimljivosti i nadasve njegove spise čovjek se uvijek iznova obogaćuje. Zadivljujuće su njegove velike kateheze koje je izrekao mladima, pisma koja je pisao državnicima cijeloga svijeta i spisi na razne teološke, moralne i svjetovne teme. Posebno je očaravajuća njegova srdačnost i način komunikacije tijekom svjetskih turneja u kojima je susretao milijune ljudi koji su ostali očarani njegovom svetom pojavom. Sve ove stvari svjedoče da se radi o vrlo složenoj i karakternoj osobnosti, o svetcu koji je odisao „svježinom“ za ovaj svijet, a opet svima pristupačan i otvoren, ukratko jednostavan. Tako je bio jednostavan da su mu sponatni susreti sa raznim grupama bili ne izostavni dio putovanja. Posebno se rado susretao sa mladima, kojima je skoro uvijek nešto posebno poručivao. Čini se da su ga mladi činili sretnim i bili mu podrška u njegovom pristupačnom i jednostavnom dijalogu s drugima.
Put prema jednostavnosti
Iako većina ljudi želi postati slavna, u praksi samo mali dio populacije to i uspijeva. Mlada osoba sklona je življenju ispiriranom svojim slavim uzorima, najčešće to nije samo iz puke volje, koliko iz same želje živjeti „neobičnim“ životom. Koliko god slijedili te uzore, na kraju svaka osoba želi i najviše voli komunicirati s jednostavnim osobnostima i karakterima ličnosti. Iako nam laska biti u društvu slavnih osoba, svaki se čovjek puno bolje osjeća u svakodnevnom i jednostavnom okruženju. Put imamo i u samom Spasitelju, Isusu iz Nazareta, koji je svoje vrijeme uglavnom provodio na periferijama među „običnim“ i jednostavnim ljudima, kao što je i sam bio. Stavljajući ovu usporedbu dolazimo do jasnog zaključka odakle dolazi karizma i izuzetna otvorenost velikog pape, Ivana Pavla II. Iako je njegova služba bila ozbiljna, velika i odgovorna cijeli svoj život stavio je u sjenu jedne jednostavnosti, zbog toga ne čude veliki stadioni i ulice ogromnih svjetskih gradova ispunjene brojnim vjernicima i ljudima, pronalazio je načina da bude sa svima jednako blizu. Ovo je poziv i svima nama, prvenstveno kršćanima, da svoj život stavimo u službu Kralja u kojega smo povjerovali, a koji nam daje jasne upute kojim putem nam je ići. Jednostavnost nije nužno put i plod svetosti, ali su često sveti ljudi odisali jednom jednostavnošću.
