Međunarodni dan ljudskih prava: „Dostojanstvo, sloboda i pravda za sve“
Danas, 10. prosinca, u cijelom svijetu se obilježava Međunarodni dan ljudskih prava, dan kada je potpisana Opća deklaracija Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima 1948. godine. Tada je prvi put u povijesti priznato pravo svih ljudi na život, slobodu i sigurnost bez ikakvih razlika. Važnost Deklaracije o ljudskim pravima očituje se u navođenju činjenica kako se ljudska bića rađaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Svaki pojedinac i svaki član društva treba nastojati kroz poučavanje i obrazovanje promicati poštovanje prava i sloboda svih ljudi.
Povodom Dana ljudskih prava, donosimo priču o radu Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II. s migrantima u prihvatnim centrima Ušivak i Blažuj.
Djelatnici Centra za mlade, Gorana Lovrić, Mario Štok, Slaven Lovrić i Mateo Šilić, su angažirani u prihvatnim centrima kroz Social Corner, odnosno Društveni kutak za migrante.
Aktivnosti koje se svakodnevno organiziraju i provode u društvenom kutku osmišljene su i realizirane od strane Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II., a osim posluživanja toplog čaja, svi korisnici kampa imaju priliku sudjelovati i na raznim edukativnim, kreativnim, sportskim i zabavnim radionicama. Dijeljenje šalice čaja i kave, nije primarni cilj, to je instrument rada kako bi djelatnici Centra mogli doći do ljudi u pokretu a i oni do njih.
Naši djelatnici svakodnevno se zalažu za prava migranata te vrlo često ukazuju kako su njihova ljudska prava ozbiljno ugrožena. Vrlo često su migranti od strane zajednice diskriminirani, isključeni i dehumanizirani.
Osim toga važno je obratiti pažnju i na to kako se govori o migrantima, jer narativ igra temeljnu ulogu u jamčenju jednakosti i ljudskih prava migranata, kako to naglašavaju Ujedinjene Nacije.
Gorana Lovrić, djelatnica Centra je podijelila svoja iskustva: „Moram priznati da “ljudi u pokretu ” nažalost nemaju nikakvih prava. Ti ljudi dožive puno neugodnih i teških situacija da bi došli do svoga željenog cilja. Kad malo razmislim svi mi želimo dobro i sigurno mjesto za svoje obitelji, tako i oni žele sigurnu Zemlju za svoje obitelji. Ali da bi ljudi u pokretu došli do svog cilja treba im nekad 3 mjeseca, 8 mjeseci, godina dana, pa nekad i više…
Tijekom svog putovanja, nažalost dožive i smrt svojih najbližih s kojima su htjeli imati novi život u nekoj novoj Sigurnoj Zemlji. U radu i razgovoru s njima se osjeti strah kad trebaju prelaziti sve moguće granične prijelaze, boje se kako će ljudi na njih reagirati, hoće li biti prihvaćeni, izbačeni… Zamislite kako se oni osjećaju kad im je “šuma najsigurnije mjesto” sve dok njihova igra (Game), ne vidi da je zastavica podignuta, da su došli na svoj cilj.
Jako sam sretna i zadovoljna u svom radu s ljudima u pokretu. Od njih sam puno naučila, o njihovim kulturama, o njihovim životima. Pomogli su mi da se još jednom prisjetim da je za sreću potrebno jako malo.
Nastojat ću uvijek , uz pomoć dragog Boga imati svoje ruke spremne da ih zagrlim, uvijek otvoreno uho da ih saslušam, uvijek odmorna da razgovaram s njima, uvijek spreman osmijeh da se zajedno smijemo, i suze, da i suze jer mi zajedno i plačemo.
Mi živimo život zajedno s njima-ljudi u pokretu s nama.“
Nažalost ljudi u pokretu još uvijek ne mogu da osjete i dožive deklaraciju o ljudskim pravima.
Djelatnik Mario Štok: „Negativno jeste da ljudi u pokretu tj. migranti imaju dalek put kako iza sebe tako i ispred, a tijekom osobnih razgovora s korisnicima navode glavne nedostatke tj. probleme: nehumani uvjeti, manjak razumijevanja, zdravstveni i higijenski uvjeti, diskriminacija od strane pojedinih građana, predrasudama da su opasni po stanovništvo i da imaju kriminalnu prošlost itd.“ Međutim Mario dalje kaže da sve njih trebamo promatrati kao individualnu ličnost, a ne da ih kategorizujemo. „Moje lično iskustvo jeste da se nikada nisam našao ugroženo niti neugodnu među njima, također nisam imao nikakvih problema s njima čak što više ostvarivao sam izuzetnu suradnju s korisnicima“ – Mario Š.
Rad Društvenog kutka, Social Corner, je od ove godine podržan kroz projekt “BRAT: Balkan Route a welcoming transit” koji realizira Caritas Italije, Crveni Križ Italije, IFS Emmaus, Caritas BiH, Crveni Križ BiH, talijanska nevladina organizacija IPSIA BiH uz financijsku podršku Talijanske agencije za razvojnu suradnju (AICS).
Nadežda Mojsilović
