Piše: Darko Tusun, Medicinski fakultet Mostar, Sveučilište Mostar
Pjesnička sloboda
Da sam ja ono što nisam
i da jesam ono što bih volio biti
bio bih razigran pjesnik
koji se u metaforama ne mora kriti
koji ne umire u žaru
i po tavanu ne skriva svoj rad.
I molit ću svog jedinog boga
da ne završim kao nesretnici
što su zbog svog djela
u zemlju položili tijela!
Kakvi slobodnjaci!
Oni bi pisali o slobodi,
ja čitam njihove, prozirne, metafore!
-Iz javnog života, pjesniče,
iz stana na ulicu, pjesniče,
sa ulice u zatvor, pjesniče,
recimo im skupa: na smrt pjesnici!
Jer ova zemlja nema
slobodnih umjetnika
jer oni ne slave naš Lik
jer oni o slobodnoj zemlji pišu!
Na smrt, na smrt!
I kad više ne bude njih
ovom će svijetu biti lakše,
neće shvaćati da na rukama,
drage volje, nose željezne katance!
Najbolje ocijenjen rad u kategoriji “studenti”, u okviru natječaja za najbolji literarni rad na temu Moć jedne olovke – Da sam ja netko!