Ravnatelj NCM „Ivan Pavao II.“ proslavio 25 godina misništva

U petak 30. lipnja, u Nadbiskupijskom centru za pastoral mladih Ivan Pavao II., naš ravnatelj vlč. Šimo Maršić, proslavio je 25 godina misništva.

Proslava je započela sv. misnim slavljem u kapelici sv. Ivana Pavla II, i izražavanjem zahvalnosti za veliki trag koji je vlč. Šimo ostavio u godinama svog djelovanja.

Tijekom sv. mise, prigodnu propovijed je pripremio pastoralni suradnik, vlč. Ivan Matijević, u kojoj se osvrnuo na sve ono što je ravnatelj učinio i što i dalje čini tijekom godina svog misništva za mlade, ali i nas djelatnike.

U nastavku donosimo propovjed vlč. Ivana Matijevića:

Dragi prijatelji!

             Život kršćanina obilježen je brojnim dinamizmima, ne stalnošću i stalnom čežnjom prema Bogu, stvoritelju cijeloga svijeta i nas samih. Životi sviju nas na prvu vjerojatno djeluju poprilično slično životima svih drugih ljudi, jer je čovjek isti u svojim namjerama, čežnjama, željama i nadanjima ostao isti. Ostao je isti u želji da živi dobro, kvalitetno, ispunjeno i sretno. Ali, koja je onda bitna razlika kršćanina i svakog drugog čovjeka? Pitanje koje nam se postavlja i koje moje ostati Vječita enigma, jer mnogi ne uviđaju bitnu i jasnu razliku. Želja je i kršćanina kao i ostalih ljudi živjeti dobro, kvalitetno, ispunjeno i sretno ali uz jednu novu dimenziju, dimenziju pogleda na Vječni život i na Boga kao počelo i svrhu svega. U toj dimenziji mi krćani ne želimo i ne žudimo samo za vlastitim spasenjem nego i za spasenjem svakog čovjeka. U toj dimenziji nalazimo se jako rastrgani, živimo u jednom svijetu a isščekujemo drugi, Vječni, za nas bolji i ljepši svijet. Ovakav način života bio je i ostao trajan sustav i logika koja je pratila nas kršćane, puk Božji.

            Danas se spominjemo prve Rimske zajednice, zajednice koja je doživjela veliki progon, mučeništvo, katarzu i pročišćene za vrijeme Rimskoga cara Nerona. Možda djeluje suludo da se crkva spominje nekih kršćana kojima neznamo ni imena, a slavimo ih kao velikane. Crkva s pravom slavi njihovu žrtvu, vjernost prema Bogu, jer su kao mala zajednica uspjeli sačuvati vjernost i odanost Bogu unatoč tako tekom državnom sustavu. Možemo samo zamisliti koliko su bila okrutna i ne milosrdna mučenja u tako represivnom sustavu, spominje se da je car dao zapaliti cijeli grad samo kako bi optužio kršćane. Ali ta krv Rimskih i svih drugih mučenika postala je sjeme, svjedočanstvo za kršćane cijeloga svijeta.

            Dragi prijatelji, mi danas molimo, zahvaljujemo i radujemo se u Bogu zbog 25. godina vjernoga služenja Bogu i ljudima jednoga svećenika. Spominjemo se glasno našega ravnatelja Šime koji je dao svoj veliki doprinos da ona dimenzija Boga još više uđe u ovaj svijet. Rekli smo da je razlika nas kršćana od drugih ljudi u tome, što mi čeznemo za Bogom, a razlika svećenika od ostalih kršćana leži u služenju svima drugima.

            Dragi prof, upravo ovom sv. Misom želimo se Bogu zahvaliti za Vaše služenje, posebno mladima. Veličanstveno je gledati Vašu biografiju i službe koje ste obavljali u Katoličkoj crkvi. Kada bismo u jednoj riječi trebali sumirati Vaše djelovanje bila bi to riječ: mladi. Vašim ređenjem 1998. godine odlazite na jednu živu i mladenačku župu Novo Sarajevo gdje razvijate pastoral mladih, nakon studija u Rimu koji je za cilj imao dati nove smjernice za rad u postoralu, sa posebnim osvrtom na rad s mladima u određenim zajednicama i grupama. Od 2004. godine postajete prvi čovjek za pastoral mladih ne samo biskupije nego cijele domovine, BKBiH.

            Svoj pastoralni program vrlo ste brzo počeli realizirati u praksi, kakva i jest pastoralna teologija, no mnoge je biskupije još nisu relaizirale. Započinjete ideju Nadbiskupijskoga centra za pastoral mladih kojega zajedno nazivate Ivan Pavao II. u znak vjernosti i poštovanja prema papi koji je cijeli svoj život posvetio Bogu i mladima. Nadbiskupijski centar, od svojih prvih dana do sada, ne samo da je ostvario svoju svrhu, nego je ostvario i brojne druge želje naše nadbiskupije. Ovaj centar u doslovnom smislu postaje centar mladih za sve župe, pokrete i aktivnosti naše biskupije i domovine. Na čemu Vam od srca hvala.

            Ovaj tim koji je ispred mene, i brojni prije nas, bili su poput Rimskih kršćana koji su u prva vremena razvijali zajednicu okupljenu oko Prvosvećenika, ta zamisao da Sarajevo ima jedan katolički pastoralni, sustavni i institucionalni centar koji će raditi u službi mladih za mnoge je bio ne zamisliv. Unatoč svemu, Vi ste ne samo izgradili modernu intituciju po uzoru na europske centre za mlade, nego ste sa svojim timom, sa svima nama, razvili sustav i tako ostvarili snove brojnih mladih, što dokazuje da ste bili i jeste čovjek vizionar.

            Poštovani ravnatelju, ovih dana čitamo kako Abraham vjeran Bogu, prolazi kroz brojne nedaće ali ostvaruje svoj plan s Bogom. Prvi kršćani polažu svoju krv, kako bi sačuvali poklad vjere i kako bi druge doveli Bogu. Vi se nalazite, Bogu hvala, na pola radnoga vijeka, na polovici svećeničkoga služenja, Bogu hvala – jer još toga trebamo relaizirati u ovoj biskupiji, a prvu polovicu ste realizirali sa izvrsnim uspjehom. Hvala Vam u ime sviju nas, a posebno veliko hvala u ime mladih koji su bili i ostali Vaš lajtmotiv.

            Neka nas sviju prati zagovor sv. Petra i Pavla kako bismo ostali vjerni Bogu i svima onima koji smo poslani. Amen.

            Pastoralni suradnik, vlč. Ivan Matijević