ISUSOV PROTEST

Ne idem za stvarima velikim ni za čudima što su iznad mene – ovako razmišlja osoba koja je slobodna od utjecaja i očekivanja okoline. Vjerujem kako se sve teže oslobađamo standarda koje nam nameću ljudi oko nas, ne ulazeći u to jesu li ona moralno prihvatljiva ili ne. Još se teže nosimo kada su nametnuti od onih koje volimo. Bilo bi mnogo prihvatljivije kada bi ga oni samo predlagali. Osjećaj gubitka slobode otežava prihvaćanje tih poželjnih normi pa onda nerijetko izazvani bunt imamo potrebu učiniti toliko glasnim i vidljivim za šire mase. Odjeci takvog bunta pogađaju ne samo Katoličku Crkvu nego i druge društveno/vjerske ustanove. Teško je razmišljati o pozitivnom učinku na šire mase Isusova protesta, vidljivog ne samo u ovom nedjeljnom evanđelju nego i na drugim mjestima, ali što se tiče vjerskih službenika, s obzirom na ishod života, u najmanju ruku možemo reći kako na njih nije bio pozitivan. Razlika između Isusa i današnjih sudionika protesta nalazi se u cjelokupnosti informacija. Ta cjelokupnost informacija dodatni je razlog što Isusu daje za pravo protestirati, dok mi kao ljudi nikada nećemo posjedovati tu moć. I onda kada smo nepotpuno informirani dovodi se u pitanje opravdanost protesta kao takvih, ali smatram kako se nikako ne može opravdati sudjelovanje djece na protestima (osim ako sadržaj kao takav nije njima shvatljiv i vezan uz njihova prava). Zanimljivo kako Isus u svom protestu ide mnogo dalje. On dolazi do samog uzroka zbog kojeg se vjerski službenici ponašaju nedolično svojoj službi. Srž problema nalazi se u njihovu srcu: Sva svoja djela čine
zato da ih ljudi vide. Što se tiče današnjih vjerskih službenika, uz ono što je Isus spomenuo, možemo dodati još mnoge stvari. Ne samo kod njih nego i kod svih vjernika u srcu je srž svih problema. Ne zaboravimo kako je Isus i tadašnjim vjernicima poručio:

Činite dakle i obdržavajte

sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine.

Prvo čitanje: Mal 1, 14b–2,2b.8-10  
Čitanje Knjige proroka Malahije
Ja sam velik kralj – govori Gospodin nad vojskama – i strašno je ime moje među narodima. A
sad vas opominjem, svećenici! Ako ne budete poslušali, ako ne budete k srcu uzeli da proslavite
ime moje – govori Gospodin nad vojskama – kletvu ću na vas svaliti.

Vi ste s puta zašli, učinili ste da se mnogi o zakon spotiču, raskinuli ste savez Levijev – govori
Gospodin nad vojskama. Zato učinih da vas preziru i ponizuju svi narodi jer se putova mojih vi
držali niste, nego ste bili pristrani primjenjujući zakon.
Nemamo li svi jednog Oca? Nije li nas jedan Bog stvorio? Zašto smo onda jedan drugome
nevjerni te skvrnimo savez svojih otaca?
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam: Ps 131, 1-3
Čuvaj dušu moju u miru kod sebe, Gospodine!
 
Gospodine, ne gordi se moje srce
niti se oči uznose.
Ne idem za stvarima velikim
ni za čudima što su iznad mene.

Ne, ja sam se smirio i upokojio dušu svoju;
kao dojenče na grudima majke,
kao dojenče duša je moja u meni.

U Gospodina se, Izraele,
uzdaj odsada dovijeka.

Drugo čitanje: 1Sol 2, 7b-9.13
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima
Braćo! Bili smo među vama nježni kao majka što hrani i njeguje svoju djecu. Tako, puni ljubavi
prema vama, htjedosmo vam predati ne samo evanđelje Božje nego i naše duše jer ste nam
omiljeli. Sjećate se doista, braćo, našega truda i napora. Propovijedali smo vam evanđelje Božje i
radili noću i danju da ne bismo opteretili koga od vas.

Zato, eto, i mi bez prestanka zahvaljujemo Bogu što ste, kad od nas primiste riječ poruke Božje,
primili ne riječ ljudsku, nego kakva uistinu jest, riječ Božju koja i djeluje u vama, vjernicima.
Riječ Gospodnja.

Evanđelje: Mt 23, 1-12 
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: »Na Mojsijevu stolicu zasjedoše
pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po
njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni
da bi ih prstom makli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i
produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i
da ih ljudi zovu ’Rabbi’. Vi pak ne dajte se zvati ’Rabbi’, jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi
braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima. I ne dajte da
vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa – Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj.
Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.«
Riječ Gospodnja.

Piše: don Stipica Lešić