Iako je manje poznato mi katolici obilježavamo početak još jedne godine, uz onu građansku, a to je liturgijska godina. Ona započinje s prvom nedjeljom došašća. Još jedna stvar koja nam možda nije poznata jest kako se došašće dijeli na dva dijela. Osim liturgijskih čitanja, koja se sadržajno razlikuju od drugog dijela koje započinje 17. prosinca i traje sve do Badnjaka, ta podjela skoro pa nije ni vidljiva u našoj vjerničkoj praksi. Čak bih rekao kako nas vjernička i marketinška praksa samo udaljuje od stvarnog značaja dvaju dijelova došašća. U prvom dijelu došašća, sudeći po liturgijskim čitanjima, trebali bi se pripremati za drugi Kristov dolazak s čime će doći i do općeg suda kao i potpunog ostvarenja Kraljevstva Božjega, a koje je započelo Isusovim
zemaljskim dolaskom. Od 17. prosinca bi se trebali pripremati za proslavu zemaljskog rođenja onoga koji je ove buduće stvari najavio. S time u vezi bi se na izvanjski način tek otada trebali pripremati za proslavu Božića. Najbolje bi bilo kada bi naša priprema za Božić bila više nutarnja, a manje blještavija. Kao što za korizmu postimo, u svrhu priprave, tako bismo mogli i za došašće. Ne bi zgorega bilo kada bi postili od našega jezika, a svakodnevno se hranili Riječju Božjom. Također bi nam dobrodošlo odricanje i od plastike (mobitela), barem bi naša koncentracija bila bolja ne samo u molitvi nego i u međusobnoj komunikaciji. Korisno bi bilo ograničiti unos slatkiša, ne samo zbog našeg tjelesnog zdravlja nego i duhovnog jer bi se tako
vježbali u postojanosti. Možda bismo mogli postiti i od dobrog izgleda, ipak ta izvanjska pojava niti nam daje našu vrijednost niti ju umanjuje, a veće su šanse kako će nas poticati u oholosti. I daleko važnije bi bilo ne potrošiti vrijeme u prekomjernom gomilanju kućnih poslova uz pripremanje obilne hrane kao i mnoštva ukrasa što nas sve u stvari odvlači od istinske priprave za Božić.
Prvo čitanje: Iz 63,16b-17b; 64, 2b-7
Čitanje Knjige proroka Izaije
Ti si, Gospodine, naš otac, otkupitelj naš – ime ti je oduvijek. Zašto, Gospodine, zašto si
dopustio da odlutamo s tvojih putova, zašto dade da nam srce otvrdne da se tebe više ne bojimo?
Vrati se, radi slugu svojih i radi pleménâ baštine svoje! O da razdreš nebesa i siđeš: pred licem
tvojim tresla bi se brda. Odvijeka se čulo nije, uho nije slušalo, oko nije vidjelo, da bi bog koji,
osim tebe, takvo što učinio onima koji se uzdaju u njega. Pritječeš onomu što pravdu čini
radosno, onima što se tebe spominju na putima tvojim; razgnjevismo te, griješismo, od tebe se
odmetnusmo. Tako svi postasmo nečisti, a sva pravda naša ko haljine okaljane. Svi mi ko lišće
otpadosmo i opačine naše ko vjetar nas odnose. Nikog nema da ime tvoje prizove, da se trgne i
osloni o tebe. Jer lice si svoje od nas sakrio i predao nas u ruke zločinima našim. Pa ipak,
Gospodine, ti si naš otac: mi smo glina, a ti naš lončar – svi smo mi djelo ruku tvojih.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 80, 2ac.3b.15-16.18-19
Pripjev: Bože, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!
Pastiru Izraelov, počuj,
ti što sjediš nad kerubima, zablistaj,
probudi silu svoju, priteci nam u pomoć!
Vrati se, Bože nad vojskama,
pogledaj s neba i vidi,
obiđi ovaj vinograd:
zakrili nasad desnice svoje,
sina kog za se odgoji!
Tvoja ruka nek bude nad čovjekom desnice tvoje,
nad sinom čovječjim kog za se odgoji!
Nećemo se više odmetnuti od tebe;
poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.
Drugo čitanje: 1Kor 1, 3-9
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!
Zahvaljujem Bogu svojemu svagda za vas zbog milosti Božje koja vam je dana u Kristu Isusu: u
njemu se obogatiste u svemu – u svakoj riječi i svakom spoznanju. Kako li se svjedočanstvo o
Kristu utvrdilo u vama te ne oskudijevate ni na jednom daru čekajući objavljenje Gospodina
našega Isusa Krista! On će vas učiniti i postojanima do kraja, besprigovornima u dan Gospodina
našega Isusa Krista. Vjeran je Bog koji vas pozva u zajedništvo Sina svojega Isusa Krista,
Gospodina našega.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Mk 13, 33-37
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas. Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju
kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. Bdijte, dakle,
jer ne znate kad će se domaćin vratiti – da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro
– da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe. Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!«
Riječ Gospodnja.
Piše: vlč. Stipica Lešić