Za petu nedjelju kroz godinu Crkva nam donosi odlomak iz Knjige o Jobu. Kao što možemo čutiod naših starih kako im je vrijeme proletjelo, i Job je takvoga stava. Pored toga, i Job progovara o težini života i uspoređuje nas s vojnicima čija je glavna misija borba. Mnogi će se složiti kako se doista naš život svodi na različite borbe, a ponekad su one borbe protiv vjetrenjača. Te borbe protiv vjetrenjača možemo usporediti s bolestima koje nas snađu. Kao i danas, i u Isusovo vrijeme bolesti nisu izostajale. U nedjeljnom evanđelju vidimo kako je Isusu stalo do ljudi, kao i do borbi s kojima se suočavamo. Od tih borbi mnoge je oslobodio. Danas kada promatramo s kakvim sve bolestima se ljudi suočavaju trudimo se pronaći njihove uzroke. Nerijetko naše istrage završe optužujući Boga za takva stanja – ponekad s punom odgovornošću, a nekada samo s djelomičnom odgovornošću aludirajući na to kako Bog koji nas može ozdraviti ipak to ne čini. Tako zaključujući mijenjamo Božju ulogu u našem životu pretvarajući ga u nekoga tko će nam služiti onda kada nam se treba ispuniti naša želja. Govoreći o Božjoj ulozi u ovome svijetu jako je bitno podsjetiti kako je jedna od njegovih uloga stvarati. Na tu nakanu preporuka pape je svake godine na prvu nedjelju u veljači razmišljati i moliti za dar života. Tu preporuku su prihvatili i naši biskupi koji potiču na poštivanje ljudskog života od začeća do prirodne smrti. Porazna činjenica je kako se u svijetu prekine život više od 50 milijuna začetih života. Preuzimajući uloge i karakteristike Božje i prepisujući ih sebi stvaramo jednu dodatnu borbu unašem životu, a to je borbu protiv Boga. Ono što je sigurno jeste kako je ta borba završila i prije nego nam se čini kada je počela, a završila je Isusovom mukom, smrću i uskrsnućem. Dobro je pobijedilo svijet, dobro je pobijedilo zlo – tako da u konačnici mi svojim životom pokazujemo jesmo li opredijeljeni na pobjedničkoj ili gubitničkoj strani.
Prvo čitanje: Job 7,1-4.6-7
Čitanje Knjige o Jobu
Job progovori: »Nije li vojnikovanje život čovjekov na zemlji i dani mu kao dani nadničara? Kao što trudan rob za hladom žudi i kao nadničar štono plaću čeka, mjeseci jada tako me zapadoše i noći su mučne meni dosuđene.
Liježuć pomišljam: ’Kad li ću ustati?’ A dižuć se: ’Kad ću večer dočekati!’ I tako se kinjim sve dok se ne smrkne. Dani moji brže od čunka prođoše, promakoše hitro bez ikakve nade. Spomeni se: život moj samo je lahor i oči mi neće više vidjeti sreće!«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 147,1-6
Pripjev: Hvalite Gospodina: on liječi one koji su srca skršena!
Hvalite Gospodina jer je dobar,
pjevajte Bogu našem jer je sladak;
svake hvale on je dostojan!
Gospodin gradi Jeruzalem,
sabire raspršene Izraelce.
On liječi one koji su srca skršena
i povija rane njihove.
On određuje broj zvijezda,
svaku njezinim imenom naziva.
Velik je naš Gospodin i svesilan,
nema mjere mudrosti njegovoj.
Gospodin pridiže ponizne,
zlotvore do zemlje snizuje.
Drugo čitanje: 1Kor 9,16-19.22-23
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima Braćo: Što navješćujem evanđelje, nije mi na hvalu, ta dužnost mi je. Doista, jao meni ako evanđelja ne navješćujem. Jer ako to činim iz vlastite pobude, ide me plaća; ako li ne iz vlastite pobude – služba je to koja mi je povjerena. Koja mi je dakle plaća? Da propovijedajući pružam evanđelje besplatno ne služeći se svojim pravom u evanđelju. Jer premda slobodan od sviju, sām sebe svima učinih slugom da ih što više steknem. Bijah nejakima nejak da nejake steknem. Svima bijah sve da pošto-poto neke spasim. A sve činim poradi evanđelja da bih i ja bio suzajedničar u njemu.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Mk 1,29-39
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im. Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali. Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: »Svi te traže.« Kaže im: »Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.« I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.
Riječ Gospodnja.
Piše vlč. Stipica Lešić