Kušnje ili napasti?

Već u prvoj korizmenoj nedjelji liturgijska čitanja nas suočavaju sa zlom, koje nije neko izmišljeno biće koje Crkva koristi kako bi manipulirala svojim vjernicima kako bi joj bili podložni. Sam Isus se pred početak svog javnog djelovanja suočava sa zlom / sotonom. Znamo kako je i mnoge, tijekom svog javnog djelovanja, oslobodio od njegovog razornog utjecaja od kojega se ljudi ponekad svojim snagama ne mogu osloboditi. Kada pogledamo izvještaj kojeg donosi evanđelist Marko u nedjeljnom evanđelju, iako je njegov izvještaj najkraći od svih evanđelista, vidimo kako Isus tijekom duljeg svog boravka u pustinji ne suočava se sa sotonom samo povremeno – on je onaj koji vreba iza ugla, ne spava, strpljivo čeka svoju priliku. Znamo kako je sotona jedno od najinteligentnijih i najsposobnijih bića. Pripadao je serafinima, najobdarenijem koru anđela koji spoznaju Boga s najvećom jasnoćom. Njegove sposobnosti i inteligencija nadmašuju čovječje za nebrojeno puta. Zanimljivo kako sotona s takvim sposobnostima nije sam, nego je pozvao u pomoć stvorenja, zvijeri, manjih sposobnosti kako bi suočio se s Isusom. Vjerujem kako je nama vjernicima velika misterija kako je moguća tolika prisutnost sotonina u Božjoj prisutnosti. Iako ćemo odgovoru na ovo pitanje razumijevati cijeloga svoga života jedno je sigurno: kada je zlo moglo napastovati Gospodina u pustinji, koliko tek je prisutnije oko nas. U tom smislu valja razlikovati kušnje od napasti, koje ponekad promatramo jednoznačno. Latinski termin tentatio u našem jeziku može značiti i kušnju i napast. Napasti su one koje dolaze od zloduha, a kušnje od Boga. Iako mi imamo negativnu percepciju o kušnjama one su dobronamjerne kako bi utjecale na naše sposobnosti i osobnosti, dok napasti zlonamjerno narušavaju naše sposobnosti I osobnost ten as uvode u grijeh. Svi su ljudi podložni i kušnjama i napastima. Što se tiče napasti nije zlo koje ima neograničenu moć pristupa nama, ipak je Bog koji ima kontrolu nad snagom napasti koje nam zlo postavlja i ona nikada ne prelazi preko naših sposobnosti. Tako u ovoj korizmi razmislimo o situacijama koje su dobra podloga napastima u koje upadamo.

Prvo čitanje: Post 9,8-15

Čitanje Knjige Postanka
Ovo reče Bog Noi i njegovim sinovima s njim: »Evo, sklapam savez svoj s vama i s vašim potomstvom poslije vas i sa svim živim stvorovima što su s vama: s pticama, sa stokom, sa svim zvijerima, sa svime što je s vama izišlo iz korablje – sa svim živim stvorovima na zemlji. Uspostavljam savez svoj s vama te nikad više vode potopne neće uništiti živa bića niti će ikad više potop zemlju opustošiti.«

I reče Bog: »A ovo znamen je saveza koji stavljam između sebe i vas i svih živih bića što su s vama za naraštaje dovijeka: Dugu svoju u oblak stavljam, da znamenom bude saveza između mene i zemlje. Kad oblake nad zemlju navučem i dúga se u oblaku pokaže, spomenut ću se saveza svoga, saveza između mene i vas i stvorenja svakoga živog: potopa više neće biti da uništi svako biće.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam: Ps 25,4bc-5ab.6-7bc.8-9
Pripjev: Sve su staze tvoje, Gospodine, ljubav i istina za one koji čuvaju Savez tvoj.

Pokaži mi, Gospodine, putove svoje, nauči me svojim stazama! Istinom me svojom vodi i pouči me jer ti si Bog, moj Spasitelj. Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti i ljubavi svoje dovijeka. Spomeni me se po svojoj ljubavi – radi dobrote svoje, Gospodine! Gospodin je sama dobrota i pravednost:
grešnike on na put privodi. On ponizne u pravdi vodi i uči malene putu svome.

Drugo čitanje: 1Pt 3,18-22

Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola
Ljubljeni: Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu – ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu. U njemu otiđe i propovijedati duhovima u tamnici koji bijahu nekoć nepokorni, kad ih ono Božja strpljivost iščekivaše, u vrijeme Noino, dok se gradila korablja u kojoj nekolicina, to jest osam duša, bî spašena vodom. Njezin protulik, krštenje – ne odlaganje tjelesne nečistoće, nego molitva za dobru savjest upravljena Bogu – i vas sada spasava po uskrsnuću Isusa Krista koji, uzašavši na nebo, jest zdesna Bogu, pošto mu bijahu pokoreni anđeli, vlasti i sile.
Riječ Gospodnja.

Evanđelje: Mk 1,12-15

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Duh nagna Isusa u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu.

A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«
Riječ Gospodnja.

Piše vlč. Stišica Lešić