Sreća i nesreća

U nedjelji pred nama Crkva nam stavlja odlomak iz evanđelja o preobraženju Gospodinovu. Inače, za ovaj opisani događaj iz evanđelja Crkva ga posebno obilježava 6. kolovoza, što nas dovodi u razmišljanje zašto je odabran baš ovaj odlomak na drugu korizmenu nedjelju. Lako je za pretpostaviti kako se onda ne očekuje iscrpno i cjelovito tumačenje ovog odlomka, kada već imamo poseban dan na koji to možemo učiniti. Veća je vjerojatnost kako bi ga onda trebali tumačiti u sklopu liturgijskog doba u kojem se nalazimo, a koje posebno poziva na post, molitvu i pokoru. No, čini se kako ne možemo pronaći odlike posta i pokore koje bi aludirale iz datog odlomka. Suprotno tomu kao da nas ovaj tekst poziva na radost i veselje. Iako se u evanđelju navodi kako su apostoli bili i prestrašeni, sigurno im se i sreća tu umiješala s obzirom na Petrov poziv o pravljenju sjenica te zadržavanju na gori. Govoreći o sreći zanimljiva je psalmistova izjava: Ja vjerujem i kada kažem: Nesretan sam veoma. Iako je početak psalma pesimističan, u nastavku se nazire nada u promjenu. Idući malo naprijed primjetljiva je piščeva nutarnja promjena stanja. Od osobe koja je bila nezadovoljna sobom i svojim životom, ti si razriješio okove moje, njegov život postaje smisleniji i odlučniji – izvršit ću Gospodinu zavjete svoje. Upravo je ova smislenost razlog nečije radosti ili žalosti. Također, ovdje valja napraviti distinkciju od sreće i radosti. Sreća je ono privremeno iskustvo, dok je radost duljeg perioda. I u našem jeziku iako možemo izjaviti kako smo radosni, ipak pribjegavamo izrazu kako smo sretni (misleći na radost) jer nam to nekako prirodnije zvuči. Osim što se sreća i radost razlikuju po vremenskom periodu, razlikuju se i po intenzitetu, kao i izvoru postojanja. Iako su apostoli bili prestrašeni, rekao bih kako ih je njihovo nutarnje stanje radosti potaknulo na ideju o zadržavanju na gori. Vjerujem kako i mi iz ove nedjelje možemo se dublje zapitati o našoj radosti, a nju je najlakše prepoznati po načinu na koji činimo svakodnevne obične stvari. Zračimo li i kada jedemo, hodamo, pospremamo, sjedimo, bacamo smeće, umivamo se I u mnogim drugim situacijama?

Prvo čitanje: Post 22,1-2.9a.10-13.15-18

Čitanje Knjige Postanka

U one dane: Bog stavi Abrahama na kušnju. Zovnu ga: »Abrahame!« On odgovori: »Evo me!« Bog nastavi: »Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati.« I stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham podigne žrtvenik i naslaže drva.

Pruži sad Abraham ruku i uzme nož da zakolje svog sina. Uto ga zovne s neba anđeo Gospodnji i poviče: »Abrahame! Abrahame!« »Evo me!« odgovori on. »Ne spuštaj ruku na dječaka« – reče – »niti mu što čini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga«. Podiže Abraham oči i pogleda, i gle – za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tada Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za žrtvu paljenicu mjesto svog sina. Anđeo Gospodnji zovne Abrahama s neba drugi put i reče: »Kunem se samim sobom, izjavljuje Gospodin: Kad si to učinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina, svoj ću blagoslov na te izliti i učiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji će potomci osvajati vrata svojih neprijatelja. Budući da si poslušao glas moj, svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom.«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam: Ps 116,10.15-19

Pripjev: Hodit ću pred Gospodinom u zemlji živih.

Ja vjerujem i kada kažem:
»Nesretan sam veoma.«
Dragocjena je u očima Gospodnjim
smrt pobožnika njegovih.

Gospodine, tvoj sam sluga,
tvoj sluga, sin službenice tvoje:
ti si razriješio okove moje.
Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,
zazvat ću ime Gospodnje.

Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim,
u predvorjima doma Gospodnjega,
posred tebe, Jeruzaleme!

Drugo čitanje: Rim 8,31b-34

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo! Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?

Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu – on se baš zauzima za nas!

Riječ Gospodnja.

Evanđelje: Mk 9,2-10

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma – nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. A Petar prihvati i reče Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: »Ovo je Sin moj ljubljeni! Slušajte ga!« I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama.

Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo »od mrtvih ustati«.

Riječ Gospodnja.

Piše vlč. Stipica Lešić