Hodajući mrtvac

Kada za nekoga kažemo kako je hodajući mrtvac ili mislimo na njegovo zdravstveno stanje ili mislimo na njegovo duhovno stanje. U slučaju zdravstvenog stanja utječemo se zagovoru za što ranijem Božjem pozivu, dok kod duhovnog stanja utječemo se Božjoj milosti za promjenom tog stanja. Razlozi zbog kojih su neki duhovno mrtvi mogu biti mnogostruki: gubitak smisla i svrhe života, smrt bliske nam osobe, ljubav, posao, siromašan socijalni život. Svakako kako je teži oporavak ako ima nekoliko međusobno povezanih razloga nastanka tog stanja. Također se postavlja pitanje i kako prepoznati početak toga procesa, a oni uvijek započinju s nekim bolnim događajem. U liturgijskim čitanjima ove nedjelje sv. Pavao ističe kako je početak tog duhovnog stanja započelo istočnim grijehom. Ako se vratimo na čitanje iz Starog zavjeta vidjet ćemo kako i ono aludira na ovo duhovno mrtvilo koje je posljedica gomilanja grijeha. Ipak, Bog u svojoj dobrohotnosti nastoji ljude oživjeti te im šalje svoje glasnike koje oni ne prepoznaju. Ne samo kako oni ih ne prepoznaju kao glasnike Božje nego i ne prihvaćaju svoje stanje kao ono koje potrebno promjene. Gomilanje takvog ponašanja dovodi za posljedicu oskvrnjenja Božjeg doma te odvođenje u sužanjstvo. Ipak, Božja milost se ne ograničava samo na Izabrani narod. Bog preko poganina izlijeva svoju milost. Ipak poslije dugih godina gomilanje grijeha imat će za posljedicu razapinjanje Isusa Krista. U događaju opisanu u evanđelju Isus Nikodemu upravo to predskazuje. Isus, poput Pavla, proglašava događaj koji će nas probuditi iz tog duhovnog mrtvila. Također, opisuje kako mnogi neće prepoznati taj događaj kao spasenjski, te će i oni poput oni iz prvog čitanja odbijati promjenu svoga stanja iz uvjerenja kako takvo stanje po sebi je dobro. Iako taj spasenjski događaj nas vraća u žive ipak to nije zalog kako nećemo opet pasti u njega. Vjerujem kako smo svi mi osjetili barem jedanput takvo stanje. I zato bez obzira koji događaj bio početni, i koliko god on bolan bio, izlaz je moguć. Zagledajmo se u Svjetlost kako bi se vratili u žive.

Prvo čitanje: 2Ljet 36,14-16.19-23

Čitanje Druge knjige Ljetopisa

U one dane: Svi su svećenički poglavari i narod gomilali nevjeru na nevjeru slijedeći gnusna djela krivobožačkih naroda, oskvrnjujući dom Gospodnji, posvećen u Jeruzalemu.

Gospodin, Bog njihovih otaca, slao je k njima zarana svoje glasnike, slao ih svejednako, jer mu bijaše žao svojega naroda i svojega prebivališta. Ali su se oni rugali Božjim glasnicima, prezirući njegove riječi i podsmjehujući se njegovim prorocima, dok se nije podigla Gospodnja jarost na njegov narod te više nije bilo lijeka.

Spalili su Božji dom, oborili jeruzalemski zid i sve utvrde njegove vatrom spalili. One što izbjegoše maču odvede Nabukodonozor u Babilon u sužanjstvo. Postali su robovi njemu i njegovim sinovima, dokle nije nastalo perzijsko kraljevstvo. Da bi se ispunila riječ koju Gospodin reče na Jeremijina usta: »Dokle se zemlja ne oduži svojim subotama, počivat će za sve vrijeme u pustoši dok se ne ispuni sedamdeset godina.«

Ali prve godine perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila riječ Gospodinova objavljena na Jeremijina usta, podiže Gospodin duh perzijskoga kralja Kira te on oglasi po svemu svojem kraljevstvu usmeno i pismeno: »Ovako veli perzijski kralj Kir: ’Sva zemaljska kraljevstva dade mi Gospodin, Bog nebeski. On mi naloži da mu sagradim dom u Jeruzalemu, u Judeji. Tko je god među vama od svega njegova naroda, Bog njegov bio s njim, pa neka ide onamo!’«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam: Ps 137,1-8

Pripjev: Nek mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada.

Na obali rijeka babilonskih
sjeđasmo i plakasmo
spominjući se Siona;
o vrbe naokolo
harfe svoje bijasmo povješali.

I tada porobljivači naši
zaiskaše od nas da pjevamo,
mučitelji naši – da se veselimo:
»Pjevajte nam pjesmu sionsku!«

Kako da pjesmu Gospodnju pjevamo
u zemlji tuđinskoj!
Nek se osuši desnica moja,
Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!

Nek mi se jezik za nepce prilijepi
ako spomen tvoj smetnem ja ikada,
ako ne stavim Jeruzalem
vrh svake radosti svoje!

Drugo čitanje: Ef 2,4-10

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima

Braćo: Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom – milošću ste spašeni! – te nas zajedno s njim uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu: da u dobrohotnosti prema nama u Kristu Isusu pokaže budućim vjekovima preobilno bogatstvo milosti svoje. Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje: Iv 3,14-21

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus Nikodemu: »Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.«

Riječ Gospodnja.

Piše vlč. Stipica Lešić