Ispovjediti se ili ne?
Osmog dana nakon Uskrsa katolici slave Bijelu nedjelju ili u narodu poznatiju kao Mali Uskrs ili nedjelju nevjernog Tome. Također ovu nedjelju je papa Ivan Pavao II. proglasio Nedjeljom Božanskog milosrđa, u kojoj se može dobiti potpuni oprost (uz prethodnu sakramentalnu ispovijed, sv. pričest te molitvu na nakanu Svetog Oca potrebno je u crkvi ili oratoriju sudjelovati u pobožnosti u čast Božanskog milosrđa pred Presvetim kajući se za svoje grijehe, ili barem pred svetohraništem izmoliti Vjerovanje i Očenaš dodajući zaziv: Isuse milosrdni, uzdam se u te!). Moguće je zadobiti i djelomični oprost za koji je potrebno upraviti Isusu neki od pobožnih zaziva odobrenih za javnu pobožnost. Govoreći o potpunim oprostima valja naglasiti kako je pri svakom potpunom oprostu potrebno se prethodno ispovjediti. Jedan od glavnih razloga zbog kojih ljudi opravdavaju svoj ne odlazak na ispovijest jeste kako su i svećenici isti grešnici kao i oni. Ovoj činjenici nitko ne može niti želi proturječiti, ali je li to dostatan razlog za ne odlazak na sv. ispovijed. Tako možemo koristiti usporedbe mnogih zanimanja kojima se ljudi bave, ali se te osobe ne pridržavaju njihovih uvjerenja i načela, ali mi svejedno i dalje koristimo njihove usluge poštujući ta ista načela i uvjerenja date struke. Još jedan od razloga zbog kojih se odbija ispovijed jeste što mislimo kako su svećenici u tim svetim trenutcima u privilegiranom položaju kao suci, a dobro znamo kako je samo jedan Sudac – Bog. Tu trebamo biti posebno oprezni jer uloga svećenika, koji nisu gospodari sakramenta nego službenici, u isto vrijeme je biti i liječnik ali i sudac. Kao i u građanskim parnicama ukoliko želimo rasvijetliti sve činjenice potrebno je postaviti koje dodatno pitanje kako bi se dobila potpunija slika, a ne rijetko svećenici trebaju uvjeravati kako je nešto grijeh, a vjernici nisu toga svjesni. Svakako kako kroz te situacije vjernici stječu sliku o samim ispovjednicima promatrajući njihov govor tijela kao i način komunikacije, ali to ne utječe na snagu samoga sakramenta. A snaga toga sakramenta proistječe iz volje Božje koju je očitovao preko svojih apostola svim svećenicima, a čut ćemo je u evanđeoskom ulomku ove nedjelje: Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im (Iv 20,23).
Prvo čitanje: Dj 4,32-35
Čitanje Djela apostolskih
U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko. Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost. Doista, nitko među njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali bi ih i utržak donosili i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 118,2-4.16ab-18.22-24
Pripjev: Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!
Neka rekne dom Izraelov:
»Vječna je ljubav njegova!«
Neka rekne dom Aronov:
»Vječna je ljubav njegova!«
Svi koji se Gospodina boje neka reknu:
»Vječna je ljubav njegova!«
Gospodnja se uzdignu desnica,
Gospodnja se proslavi desnica!
Ne, umrijeti neću, nego živjeti
i kazivati djela Gospodnja.
Kaznom teškom kaznio me Gospodin,
ali me smrti ne preda.
Kamen koji odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
Ovo je dan što ga učini Gospodin:
kličimo i radujmo se njemu!
Drugo čitanje: 1Iv 5,1-6
Čitanje Prve poslanice svetoga Ivana apostola
Ljubljeni: Tko god vjeruje: »Isus je Krist«, od Boga je rođen. I tko god ljubi roditelja, ljubi i rođenoga. Po ovom znamo da ljubimo djecu Božju: kad Boga ljubimo i zapovijedi njegove vršimo. Jer ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati. A zapovijedi njegove nisu teške. Jer sve što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet. I ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša.
Ta tko to pobjeđuje svijet ako ne onaj tko vjeruje da je Isus Sin Božji? On, Isus Krist, dođe kroz vodu i krv. Ne samo u vodi nego – u vodi i krvi. I Duh je koji svjedoči jer Duh je istina.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Iv 20,19-31
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«
Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.«
I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«
Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.
Riječ Gospodnja.
Piše vlč. Stipica Lešić
