Spektakl

Od samih početaka ljudskog roda ljudi su imali potrebu za odmor i razonodu. Svima je poznato kako odmor ili razonoda podrazumijeva ugodno provođenje vremena. Zanimljivo je kako su stari Egipćani radili deset uzastopnih radnih dana, a naredna dva dana su im služila za odmor. Te slobodne dane neki su koristili kako bi se natjecali: čamcima u vožnji, lovu, hrvanju, mačevanju ili nekim društvenim igrama. Osim tih stvari još mnogim stvarima bi se služili kako bi se zabavili. Kada govorimo o rimskom razdoblju svima nam je upečatljiva slika iz filmova o okrutnijim vrstama zabave u gladijatorskim igrama ili utrkama dvokolica. Ne trebaju se zaboraviti strašna mučenja ranih kršćana koja su služila kao svojevrsni oblik zabave za puk. Vrijedne spomena su svakako i kazališne predstave, a njihova popularnost nastavila se i u srednjem vijeku. Ono što je posebno bilo cijenjeno jest neočekivani obrat događaja, tj. iznenadni spektakl. Ni mi se nismo puno odmaknuli od naših predaka. Nogometni spektakli su postali vrsta naše razonode. Ono što je vrlo važno u takvim spektaklima, ili bilo kojim natjecateljskim igrama, jeste taktika natjecatelja ukoliko žele pobijediti. Ovakva slika možda nam može pomoći za bolje razumijevanje Boga ili Njegove taktike. U evanđelju koje ćemo slušati ovu nedjelju, Isus nam govori o Kraljevstvu Božjem. Jasno je kako je sam Bog opisani sijač. Ono što je pogotovo nama ljudima neshvatljivo jeste Njegova nemoć. Bez obzira na Sijačevu moć (Božju moć), nije zajamčena uspješnost ploda. On je onaj koji je pripremio tlo i posijao, a uspjeh ovisi o plodu (ljudima). Ne preostaje mu drugo nego nakon mukotrpnog posla promatrati svoje djelo, te noću odmarati. Ovako razmišljajući vjerujem kako ćemo doći do jednog iznenađujućeg zaključka, prije svega zbog opće slike koja je prihvaćena među vjernicima o prisutnosti zla u Božjem kraljevstvu. Bog ni na koji način ne pokazuje kako se bori ili natječe protiv zla, pa čak ni s ljudima koji su priklonjeni takvim načinom života. On je onaj koji željno iščekuje dobre plodove i koji ih na vrijeme ubire.

Prvo čitanje: Ez 17, 22-24

Čitanje Knjige proroka Ezekiela

Ovo govori Gospodin Bog:

»S vrha cedra velikoga,

s vrška mladih grana njegovih, odlomit ću grančicu

i posadit je na gori visokoj, najvišoj.

Na najvišoj gori izraelskoj nju ću zasaditi:

razgranat će se ona, plodom uroditi

i postati cedar predivni:

prebivat će pod njim sve ptice,

sve će se krilato gnijezditi u sjeni grana njegovih.

I sve će poljsko drveće znati

da ja, Gospodin,

visoko drvo ponizujem,

a nisko uzvisujem;

zeleno drvo sušim,

a drvu suhu dajem da rodi.

Ja, Gospodin, rekoh i učinit ću!«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam: Ps 92, 2-3.13-16

Pripjev: Dobro je slaviti Gospodina.

Dobro je slaviti Gospodina,
pjevati imenu tvome, Svevišnji;
naviještati jutrom ljubav tvoju
i noću vjernost tvoju.

Ko palma cvate pravednik
i raste ko cedar libanonski.
Zasađeni u domu Gospodnjemu,
cvatu u dvorima Boga našega.

Rod donose i u starosti,
sočni i puni svježine:
da navijeste kako je pravedan Gospodin,
Hrid moja, onaj na kome nema nepravde.

Drugo čitanje: 2Kor 5, 6-10

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo: Uvijek smo puni pouzdanja makar i znamo: naseljeni u tijelu, iseljeni smo od Gospodina. Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju. Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina. Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni. Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje: Mk 4, 26-34

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Isus govoraše mnoštvu:

»Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste – sam ne zna kako; zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.«

I govoraše: »Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.«

Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.

Riječ Gospodnja.

Piše vlč. Stipica Lešić