Ako pratimo čitanja ove nedjelje može nam se lako učiniti da postoji nekakvo proturječje između prvog čitanja koje ističe posebnost Božjeg naroda zbog Zakona koji mu je dao i evanđelja koje predstavlja Isusa koji ne poštuje tradiciju tj. usmeni Zakon – usmenu Toru. Isus ne odbacuje ni pismeni ni usmeni Zakon. Zakon – Tora su prvih pet knjiga Biblije i time Božja Riječ. Sam Isus je Božja Riječ i Biblija nam između ostaloga svjedoči o njezinom bogatstvu, slojevitosti, mogučnosti tumačenja i primjenjivanja, složenosti itd. Ali također postoji jednostavnost Božje Riječi. Katekizam nas uči da Bog ima samo jednu misao i govori samo jednu riječ. Ta misao i riječ (Logos) je njegov Sin Isus. Koju nam to riječ Otac u Sinu preko Duha govori? Ljubav. Ona nije osjećaj, ona je volja činiti drugome dobro.
Kada se udaljujemo od Ljubavi udaljujemo se od Boga, Isusa, Riječi, Zakona pismenoga i usmenoga. Nas kršćane pred Bogom ne obvezuje poslušnost prema ničemu što bi bilo protiv ljubavi – bez obzira od kojeg autoriteta dolazilo. Isus napada farizeje jer su se izgubili u vlastitom tumačenju Zakona i ono ih je udaljilo od njegove srži. Zato ih Isus provocira i zato u evanđelju govori o srcu. Važan je usmeni Zakon ali je važniji pismeni, važno je vanjsko ponašanje ali je važnije srce. Isus, jer ljubi farizeje do kraja, odvraća ih (na žestok način) od lažnog ili barem manjeg problema, a upućuje ih na izvor pravog problema. Nije problem što ja ne perem ruke, nego što ti ne vidiš zlo koje je u tebi. Koje zlo?
Iz našeg srca izlaze, kako kaže Isus, zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje, a, kako kaže drugo čitanje ove nedjelje „Svaki dobar dar (dosl. čin davanja dobra), svaki savršen poklon odozgor je,…“
Ako izgubimo ovo iz vida postat ćemo borci protiv vanjskih nepravednih struktura, a naša unutarnja struktura će se urušiti, ako budemo radili samo na izvanjskom postat ćemo (bez uvrede profesionalnim glumcima) dobri glumci/hipokrites/licemjeri. Zato smo pozvani na obraćenje srca, čišćenje srca. Kako? Preko jednog Srca „odozgor“ koje je sama čistoća. Preko Srca Isusova. Krist je onaj koji se daje dirati od nečistih, bolesnih i grešnika, on uzima naše bolesti na sebe, on uzima od nas srce kameno i daje nam srce od mesa. On nas je oprao na kštenju i pere nas u ispovijedi.
Piše don Mislav Botica