Idi iza mene
Uvjeren sam da se većina nas, ako ikada razmišljamo o smrti i zagrobnom životu, nada prijeći iz ovoga života u život vječni, u Nebo, u Raj.
Uvjeren sam i da vjerujemo u smisao Isusove smrti na križu tj. da nas ona opravdava, spašava.
Ne znam razmišljamo li ikada o tome da prije Isusove smrti na križu nitko nije išao u Raj (ni npr. sv. Josip koji je umro prije Isusa) i da, ako danas umrem, uopće postoji mogućnost mog vječnog blaženstva jer je Isus dao svoj život za mene. Zbog toga toliko štujemo Isusovu patnju. Ona je spasonosna.
Naš odgovor na patnju (veliku, ozbiljnu, tragičnu) je prirodan kao I Petrov. U evanđelju piše da on Isusa “… uze u stranu i poče odvraćati.” U drugom evanđelju Petar otvoreno kaže: “Bože sačuvaj!”
Promatrajmo to da je Sin Božji upravo ušao u ono što je nama “Bože sačuvaj” i ono što je nama “Bože sačuvaj” je postalo izvor moga i tvoga spasenja.
Isus nakon pokušaja odvraćanja od Božje volje nije Petru rekao: “Dosta, sad idi preda mnom u muku i smrt jer tako morate završiti svi koji mene slijedite!” Rekao mu je doslovno: “Vade retro Satana!” – “Idi iza mene Sotono (tako ga je nazvao u tom trenutku jer je, popout Sotone, išao protiv Božjih planova)!” Isus želi da idemo iza njega jer je on prvi. Gledajmo njega koji daje život za nas.
Petar je išao iza Isusa unatoč svojim slabostima, padovima, grijesima i slijedeći njega na kraju se našao poput njega na križu. Sv. Petar je također umro razapinjanjem.
Ako ćemo mi jednog dana dati život, uzaći na križ iz ljubavi prema drugima – čak prema neprijateljima – ako ćemo i mi dati svoj dio za spasenje svijeta to će biti plod onoga što počinje promatranjem Isusa raspetoga za nas.
Piše don Mislav Botica
