“Cilj”

Nedjeljno drugo čitanje iz Jakovljeve poslanice počinje rečenicom: „De sada, bogataši, proplačite i zakukajte zbog nevolja koje će vas zadesiti!“ Znači li to da je grijeh biti bogat? Ne. Ali bogatstvo nam može skrenuti pogled s našeg cilja. Naš cilj je Bog. Ako je jednom bogatašu cilj Bog, on će dobro upravljati svojim bogatstvom. Ako mu je Bogatstvo cilj za sebe, onda je to tip bogataša kojeg napada sv. Jakov. On tada neće htjeti da njegovo bogatstvo služi dobru, već će samo sve činiti da ga što više prikupi. 

I Isus u drugom dijelu evanđelja se brine o našem cilju. I spominje sablazni. Na grčkom jeziku sablazan se kaže skandalon i znači kamen spoticanja. O što se to spotičemo putujući ka našem cilju koji je Bog (ako je naš cilj Bog to onda znači i Život vječni gdje ćemo bez prestanka Boga uživati, znači također ljubav prema braći jer Bog je ljubav; ako je Bog ljubav, naš životni cilj je ljubav, a ljubav nije osjećaj već volja za dobrom drugoga)? 

Zato Isus kaže: „Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je.“ Noga sablažnjava? Odsijeci je? Oko? iskopaj ga. Isus nipošto ne traži od nas da kidamo ili sakatimo svoje tijelo. On se izražava (budući da je rabin) na rabinski način. Preko prispodoba. S rukom možemo razumjeti: ako nešto što radiš te spotiče na putu prema Bogu, prema ljubavi za druge – odsijeci to, odnosno prestani to činiti. Noga: Ako ideš negdje kamo se spotičeš tj. ideš protiv ljubavi – odsijeci nogu tj. nemoj ići tamo. Oko: ako gledaš neke stvari koje su protivne ljubavi – iskopaj oko tj. ne gledaj. 

Isus nas poziva da razmotrimo što činimo, gdje idemo i što gledamo (kakve informacije upijamo). A zašto sve to? Da ostanemo na putu ka našoj vječnoj sreći, uživanju, Ljubavi, Bogu.

Piše don Mislav Botica