Progonjeni, sretni i ništa im ne fali
U nedljeljnom evanđelju slušat ćemo kako Isus izlazi na put. Ne piše kamo ali kroz cijelo Markovo evanđelje se prati Isusov put prema Jeruzalemu gdje će se dati ubiti za nas grešnike. Na tom putu dotrči mu netko, klekne i upita: „Učitelju dobri, što mu je činiti da baštini život vječni?“ Isus prvo primjećuje da ga je nazvao dobrim, a jedino je Bog dobar. To daje naslutiti da taj netko barem smatra da je Isus Božji čovjek.
Isus nastavlja spominjući mu neke od deset Božjih zapovijedi koje se odnose na bližnje, a prešućuje prve tri koje se odnose na Boga. Kaže i da ga zavoli. Sigurno je vidio da se trudi slijediti zapovijedi ali vjerojatno bi ga svakako zavolio jer Isus je sama Ljubav. Možda ga je zavolio jer je osjetio samilost prema njemu. Zašto samilost?
Na kraju mu Isus odgovara što mu nedostaje da baštini život vječni. Treba prodati sva svoja dobra, razdati sve siromasima i slijediti Isusa (nešto što su neki već učinili). Zašto baš to? Jer to je ona zapovijed koju taj čovjek nije vršio. Nije poštivao prvu Božju zapovijed: „Ja sam Gospodin Bog tvoj i nećeš imati drugih bogova uz mene.“ Njegov bog je bio novac i slijedio je svog boga, što se i vidi jer pred dva boga: Pravoga Boga koji ga poziva da ga slijedi i lažnoga koji ne daje sreću, on se okreće i tužan nastavlja slijediti lažnoga. Nije grijeh biti bogat, grijeh je kada bogatstsvo postane bog, a problem je što se to vrlo lako dogodi jer ono je vrlo primamljivo.
Zato Isus nastavlja: „Lakše je devi kroz ušice iglene (naziv jako uskih vrata u Jeruzalemskim zidinama) nego bogatašu u kraljevstvo Božje!“ Učenici su preneraženi jer se bogatstvo smatralo pokazateljem da nekoga Bog blagoslivlja zbog njegove pravednosti. Ako će pravedni i blagoslovljeni (po njihovom mišljenju) teško u Kraljevstvo Božje, kako ćemo tek mi jadni i siromašni ribari?
Isus bez puno filozofije poziva na vjeru: „Bogu je sve moguće!“ Petar pita hoće li barem kako biti nagrađeni oni koji stvarno jesu stavili Isusa ipred svega i idu za njim? Gospodin potvrđuje da sve što ostavimo poradi njega, već u ovom životu, dobivamo višestruko natrag. I dodaje: „…zajedno s progonstvima…“ To su kršćani: Progonjeni, sretni i ništa im ne fali.
Ako se ne pronalazim u prethodnoj rečenici možda slijedim lažne bogove…
Piše don Mislav Botica
