Želiš li biti najveći?

U nedjeljnom evanđelju Zebedejevi sinovi Jakov i Ivan još uvijek se vrte oko teme tko će biti prvi, tko će biti glavni, najutjecajniji, najčasniji itd. Isus im je već prije govorio kako on treba trpjeti, kako oni, ako žele uću u Kraljevstvo Božje trebaju postati kao djeca. Apostoli i dalje kao da ne čuju ovo o trpljenju i biti kao dijete – posljednji. Nisu samo Jakov i Ivan zapeli u ovom razmišljanju. I ostali apostoli se odaju kada se razgnjeve na dvojicu koji traže prva mjesta do Isusa.

Isus i dalje ostaje strpljiv s njima te im opet objašnjava. Želite li biti meni s lijeva i s desna (ne zaboravimo oni koji su Isusu bili s lijeva i desna su raspeti)? Želite biti poput mene? U redu. Možete li piti čašu koju ću ja piti? 

Ako želimo biti poput Isusa trebamo ljubiti. A kako se mjeri ljubav? Trpljenjem. Onoliko koliko si voljan trpjeti za nekoga – toliko ga voliš. Koliko je Isus trpio za nas? Skroz (ima onaj vic: koliko je Chuck Norris skočio u vis? Skroz). I kada kažemo da je trpio skroz ne mislimo samo na fizičku bol nego i duhovnu. Isus je prihvatio na križu osjećati se ne samo bolno, nego i potpuno beznadno i napušteno od svih pa i od svoga Nebeskog Oca. Tako da nema više te rupe i depresije u koju možemo upasti, a da Isus već tamo nije bio i da ga tamo ne možemo naći. 

I on prihvaća želju učenika: Želite biti meni blizu u Kraljevstvu Nebeskom, želite biti poput mene? Pijte moju čašu i krstite se mojim krstom. Isus želi za sve nas da budemo poput njega i da budemo s njime u Nebu. Put je ovaj: Njegova čaša i njegov krst. Ljubimo poput njega – do boli.

Isus i dalje udovoljava njihovim željama: Želite biti najveći? Evo vam načina: Budi svima sluga. Želite biti prvi? Budite svima poslužitelji.

Kako će nam se mjeriti koje ćemo mjesto dobiti u Nebu? Po tome koliko smo ljubili. 

Kako će nam se mjeriti koliko smo ljubili? Po tome koliko smo trpjeli za dobro drugoga.

Piše don Mislav Botica