Blaženi koji vjeruju

U četvrtoj nedjelja došašća slušamo o Marijinom pohodu Elizabeti, susretu dviju trudnica, susretu Isusa i Ivana Krstitelja – nerođene djece u majčinim krilima. 

Sveti Pavao nam u drugom čitanju razjašnjava zašto je Bog uopće uzeo tijelo. „Evo dolazim!… Vršiti, Bože, volju tvoju!“ Malo kasnije kaže da smo jednom zauvijek posvećeni prinosom tijela Isusa Krista. Isus je svoje tijelo prinio za nas na križu i to je bila Očeva volja. 

I kaže evanđelje: „Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!“. Blažen/a ti ako povjeruješ da je Bog postao čovjekom kako bi ti moglao/la postati Bogom (sv. Atanazije). Došao je spasiti nas od onoga što je priječilo ovu divnu Božju zamisao, a to su naši grijesi. Došao je platiti za njih. Potvrdu da su vaši grijesi plaćeni preuzimate na svetoj ispovijedi. 

Isus dolazi za sve ljude, posebno one koji su najpotrebniji njegova milosrđa. Zato nam prvo čitanje kaže da će iz Betlehema, najmanje Judine kneževine izaći Spasitelj. Božje misli nisu naše misli. Mi puno puta sebe preziremo i omalovažavamo, a Bog nikada. 

Odmorimo se onda u blaženstvu naše vjere. Blago siromasima duhom – onima koji se nemaju čemu nadati doli Bogu. 

Don Mislav Anton Botica