Slavimo krštenje Gospodinovo
Isus nije imao osobnu potrebu da se krsti. On je Bog (i čovjek). Ali Bog ušavši u vodu posvetio je vodu koja nas čini poput Boga, čini nas njegovom djecom u krštenju. Svi su ljudi ljubljena stvorenja Božja no nisu svi ljudi djeca Božja. Dijete se Božje postaje po Isusu kristu kojega je Otac poslao i primanjem njihova Duha koji mijenja našu narav.
Mi možemo zvati Boga ocem koliko hoćemo ako nemamo istu narav. Može Geppetto govoriti Pinocchiu „sine moj“ ali Pinocchio je samo njegovo stvorenje. Mi tek po krštenju kada naša narav od ljudske postane Božja možemo sebe zvati Božjom djecom. I Hebreji u nekim molitva Boga zovu „Oče naš“ ali samo analogno – kao što i Pinocchio lutak zove svoga stvoritelja koji je čovjek „Oče“. Tek na kraju priče kada Pinocchio postane pravi dječak može postati Geppettov sin.
Mi kada kažemo „Oče naš“ ne govorimo na temelju neke sličnosti s Bogom – samo jer smo stvoreni na njegovu sliku – nego jer imamo istu njegovu narav. Mi kažemo „Oče naš“ isto inako kako to kaže Isus – znajući da je njegov pravi sin.
Zato slaveći Isusovo krštenje slavimo i naše. Jer je on svojim krštenjem posvetio naše.
Zato prorok Izaija poziva na utjehu – jer nam se ropstvo dokončalo. Ne moramo više robovati strahu od smrti jer u Kristu živimo vječno. Radujemo se jer nam je krivnja okajana. Krivnja koju smo naslijedili od svoga praoca Adama je okajana u Isusovoj žrtvi na križu. To kaže i sv. Pavao u drugom čitanju: „On (Bog) nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti učinismo, nego po svojem milosrđu:…“ Božjim smo djelom spašeni.
I pozvani smo u svom životu ravnati staze za dolazak Gospodnji, poučavati se u njegovu nauku kako bi naše ponašanje odražavalo našu narav. Da nam se ne dogodi da nam Isus kao i farizejima kaže: „Vama je otac Đavao!“ Ali ako nam to Isus ili Crkva u njegovo ime kaže – kaže to ne kao osudu nego kao poziv na obraćenje – povratak svom pravom Ocu koji nas uvijek čeka raširenih ruku.
I na kraju budući da u Isusovu krštenju slavimo i svoje krštenje riječi koje je Bog uputio Isusu upućene su i nama: „Ti si sin moj ljubljeni! Ti si kćer moja ljubljena! U tebi mi sva milina!“
don Mislav Anton Botica
