Na što te Bog zove?

Prve nedjelje kroz godinu nas pozivaju da razmišljamo o zvanju. Ove 5. nedjelje crkva pred nas stavlja poziv Izaije proroka, Pavla apostola i Šimuna Petra.

U sva tri slučaja vidimo da Bog poziva grešnike i slabe ljude: U prvom čitanju – „Jao meni, propadoh jer čovjek sam nečistih usana.“; u drugom čitanju – „…nisam dostojan zvati se apostolom jer sam progonio Crkvu Božju.“; u evanđelju – „Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!“

U sva tri slučaja Bog zahvaća: U prvom čitanju – „…krivica ti je skinuta i grijeh oprošten.“; u drugom čitanju – „Ali milošću Božjom jesam što jesam…“; u evanđelju –  „Ne boj se!“

Osim što nam Riječ Božja govori da Bog nije došao zvati sposobne nego osposobiti pozvane – one koji mu se spremno odazovu: „…ostaviše sve i pođoše za njim.“ – govori nam također da je svatko od nas pozvan. 

Na svakoj svetoj liturgiji – svetoj misi mi nismo samo promatrači. Posljednji svećenikov poziv na misi „Idite u miru!“ zapravo je poslanje. Od tuda dolazi riječ misa – od latinskog missa: poslanje ili završetak. Jer na latinski misa se završava sa „Ite, misa est!“

Onda je pravo da se svatko od nas zapita koja je moja misa u životu? Što je moje poslanje? Ako nam to nije jasno, Bogu je jasno. Možemo njega pitati jer i darove koje imamo – imamo za to poslanje koje nam Bog povjerava. Možda imaš poslanje podignuti jednu obitelj, odgojiti djecu, spašavati živote, izumiti nešto, podučavati ljude, služiti kršćanskom puku, nekakva kombinacija toga ili što drugo. Svakako odgovor na ovo pitanje je vrlo važan jer on usmjerava naš život. To pitanje se posebno tiče mladih jer oni tek otkrivaju svoje poslanje.

Na kraju tom pitanju ipak ne trebamo pristupati panično (jer to bi značilo manjak povjerenja u Boga) već sa žarom i veseljem. 

Ti nisi slučaj. Vrlo si namjeran i imaš vrlo stvaran cilj koji uključuje tvoje dobro i dobro drugih. 

don Mislav Anton Botica