Blago siromasima
Evanđelje ove nedjelje se može činiti u najmanju ruku čudnim – ako ga se sluša zaozbiljno. Isus predlaže sve suprotno od onoga što bi većina nas predložila: da su blaženi siromašni, gladni, uplakani i prezreni (poradi Sina Čovječjega). „Radujte se u onaj dan i poskakujte: evo, plaća vaša velika je na nebu.“
Je li moguće ovo ozbiljno povjerovati? Možda naš stav prema ovoj riječi čak nije ni neko negodovanje, odbijanje, protivljenje. Možda jednostavno na jedno uho uđe, a na drugo izađe i ne zamaramo se previše jer smo naviknuti da Isus i njegova Crkva nekada govore čudne stvari ili kažemo: „Ma to se odnosi na svećenike i časne sestre.“
Ipak moguće je povjerovati i živjeti ovu Isusovu riječ. I Bog nam kroz ostala čitanja pokazuje kako.
Vjerovati da su zaista blaženi siromasi – to je jedino moguće ako smrt nije kraj. Zato nas sv. Pavao upozorava u drugom čitanju: „A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša…“
Kako iskusiti da je Isus živ i uskrsnuo? Tu nam pomažu prvo čitanje i psalam: „Blagoslovljen čovjek koji se uzda u Gospodina i kome je Gospodin uzdanje.“ „Blago čovjeku koji… uživa u zakonu Gospodnjemu, o zakonu njegovu misli dan i noć.“
Pouzdanje u Boga Bogu je neizdrživo drago – posebno pouzdanje u nevoljama i križevima života. Tko se tamo uzda u Boga, tamo će iskusiti njegovu pomoć. Tko se u cijelom svom životu uzda u Boga, tamo će iskusiti njegovu pomoć. Tko uživa u zakonu Gospodnjem – odnosno u njegovoj Riječi, u sv. Pismu, bit će kao „…stablo zasađeno pokraj voda tekućica… lišće mu nikad ne vene…“ Možemo reći, u duhu sv. Jeronima Dalmatinca, ako upoznamo Pisma, upoznat ćemo i Krista, ako upoznamo Krista upoznat ćemo da nas ljubi, da je živ i moćan, upoznat ćemo da je naše siromaštvo blaženo jer je tamo bio najveći kontrast i tamo je Isus najjasnije zasjao.
don Mislav Anton Botica
