Mogu ljubiti neprijatelje
Ove nedjelje u evanđelju nastavljamo slušati Isusov Govor na gori koji je, ako se sjećate od prošle nedjelje, u Lukinom evanđelju Govor na ravnici. To ne bi trebalo zbuniti slušatelja jer se spomenuta ravnica nalazi odmah ispod Gore blaženstava prema Dalmanuti na obali Galilejskog jezera. Vjerojatno je, ono što su Matej i Luka skupili u Jedan Isusov govor, Isus zapravo izrekao u više navrata na više mjesta. Ono što nam predaja prenosi je da su osam blaženstva izgovorena na Gori gdje se danas nalazi Crkva blaženstava.
Danas je u središtu Isusova govora: ljubav prema neprijateljima. „Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje?“ – odnosno kakva vam zasluga od toga? U Matejevom evanđelju kaže: „I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite?“
Isus nam kaže da ljubimo neprijatelje. On ih je ljubio i molio za njih s križa. On ljubi i nas kada smo njegovi neprijatelji – kada idemo protiv njega i protiv naše braće i sestara. Sv. Stjepan prvi mučenik je umirući također molio Boga da oprosti onima koji su ga kamenovali, sv. Pavao Miki i drugovi su izjavili kako opraštaju Japanskom caru dok su umirali također mučeničkom smrću, bl. Miguel Pro je oprostio vodu koji ga je strijeljao, bl. Miroslav Bulešić je izjavio: „Moja osveta je oprost!“. Oni i još nebrojeni drugi su ljubili svoje ubojice, željeli su im dobro.
Ova ljubav nije još jedan zadatak i zahtjev na nekakvom popisu zahtjeva kršćanskog života. Ova ljuba je znak da su svi ti ljudi imali u sebi ne samo Adamovog tj. običnog ljudskog duha, oni su u sebi imali duha Novog Adama Isusa Krista. Duh Sveti je učinio da su mogli ljubiti svoje neprijatelje.
I na kraju ova ljubav nije za nekakve elitne kršćane, već za sve nas. Jadan je onaj koji ne ljubi. Za njega vrijede oni Isusovi „Jao“ od prethodne nedjelje. „Jao“ koji su znak žaljenja. Isus žali one koji nemaju ljubavi jer će na kraju oni trpjeti zbog toga.
Postoje ljudi kojima su drugi učinili nezamisliva zla. Toliko strašna da čovjek može razumjeti ako netko stvarno nema snage oprostiti. Ali istina ostaje. Ljubav prema neprijateljima nije nepošteni zahtjev prema onima koji su preživjeli ogromne traume – ono je naprotiv pravi, učinkoviti i dugotrajni lijek za naše rane. Ljubav i praštanje neprijateljima nije teško, ono je nemoguće. Zbog toga ono i jest znak Duha Svetoga u osobi.
Onda radujmo se jer ovo nije nešto što moramo, već nešto što možemo s Duhom Novoga Adama!
don Mislav Anton Botica
