Što ti izlazi iz usta?

Čitanja Božje riječi ove nedjelje nas upućuju na razmatranje onoga što izlazi iz naših usta. Slušamo u prvom čitanju da: nedostaci izbijaju u govoru; govor iskušava; riječi otkrivaju osjećaje; ne hvali nikoga prije no što progovori. A Isus nam govori u evanđelju: “S trnja se ne beru smokve niti se s gloga grožđe trga. Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo.”

Što onda izlazi iz naših usta, odnosno srca? Sigurno ima i lijepih stvari poput riječi utjehe, zahvale, divljenja, radosti itd. i to nas približava Bogu i bližnjima. Ali zanima nas što odstraniti iz našeg srca? Ono se očituje kroz usta. Koliko puta naša usta očituju da se u nama nalazi ogorčenost, beznađe, bijes, cinizam, zavist, zlopamćenje, osvetoljubivost, srebroljublje, nečiste strasti, nepoštovanje, egoizam, sindrom žrtve itd. 

Nekada se možda pravdamo pa kažemo: “Ma ja sam to rekao” ili “Ja sam to učinio jer je onaj/ona učinio ovo ili rekao ono” ili zbog načina na koji se drugi odnose prema meni. Ali istina je ono što kaže Isus. Zlo vadimo iz zla srca. Blago onom tko se ne brani i ne opravdava od ovoga. Taj se otvara milosti Božjoj, taj će iskusiti Božju pobjedu i Božje milosrđe.

Bez milosrđa ostaje samo zakon, a sveti Pavao nam u drugom čitanju kaže da je snaga grijeha upravo u zakonu. Đavao, budući da ne poznaje milosrđa, ostaje mu samo slovo zakona. “A hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našemu Isusu Kristu!” U Isusu smo suđeni po zakonu milosrđa! Onda nemojmo se obeshrabriti gledajući svo zlo koje izlazi iz nas već tražimo onoga koji nas izbavlja od zla. On jedini ima moć promijeniti naše srce i ovo naše raspadljivo tijelo obuči u nebesku neraspadljivost.  

don Mislav Anton Botica