Gdje je Bog?
Kažu sveci da je Riječ Božja kao neiscrpan rudnik ili kao nepresušan izvor. Uvijek možemo otkrivati nove dubine bez da osiromašimo rudnik ili iscrpimo izvor. Tako nećemo pokušati iscrpsti svu dubinu riječi koju nam Bog daje ove nedjelje ali ćemo, njegovom milošću i ako on to želi, pokušati osvijetliti barem nešto od ovog bogatstva.
Ova nedjelja nam, između ostalog, govori o slavi Božjoj koja se otkriva u križu.
Prvo čitanje ukratko: Bog sklapa ugovor s Abrahamom (ugovor je jamčevina koju Abraham traži da će mu Bog dati obećanu zemlju u posjed) na ondašnji način. Raspolove se životinje, kako smo slušali, i obe ugovorne strane prolaze između polovica životinja kao svjedočanstvo da i oni prihvačaju biti zaklani i raspolovljeni poput tih životinja ako prekrše ugovor. Abraham čeka cijeli dan Boga da dođe kako bi obojica mogli proći između polovina i sklopiti ugovor odnosno savez. Bog se pojavljuje tek nakon što Abraham zapadne u dubok san, jezu i mrak velik. I, zanimljivo, Bog ne čeka Abrahama. Sam prolazi između životinja. To je znak da ne želi obvezati Abrahama. Jedini se on obvezuje ispoštovati ugovor. Jedino od sebe očekuje apsolutnu vjernost. Bog se obvezuje prema nama, sklapa s nama savez, ukazuje se kada? Kada zapadnemo u dubok san i jezu. San označava tugu. U Lukinom evanđelju (Lk 22, 45) piše da su učenici u Getsemanskom vrtu, pred Isusovu muku, zaspali od žalosti. Kada mislimo da Boga nema, da se neće pojaviti, on se ukazuje.
Sv. Pavao nam u drugom čitanju sa suzama govori kako „…mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova…. jer misle na zemaljsko.“ Da misle na nebesko bili bi prijatelji križa Kristova, prepoznali bi u križu mjesto Božjeg djelovanja. Križ je mjesto gdje se čini da Boga nema, gdje je sve krivo, sve mučno i promašeno, a upravo tamo Bog se pojavljuje.
Ovo nije još jedan trik koji nas treba nagovoriti da prihvatimo biti tužni i živjeti mučno. Ono je radosna vijest koja nam govori da upravo gdje smo tužni i gdje nam je mučno, čak i tamo se nalazi Bog i njegova dobrota, upravo tamo se nalazi Bog. Ovo je riječ ohrabrenja za nas.
U evanđelju piše da se Isus preobrazio, došli su Mojsije i Ilija te razgovarali s njim o njegovu Izlasku odnosno o njegovoj skoroj muci, a učenici spavaju. Žalosti ih razgovor o križu i spavaju. I kada se probude i ugledaju Isusovu slavu pojavljuje se oblak. Oblak je također znak križa jer se u oblaku ništa ne vidi. Bog se ne vidi. On se nalazi tamo gdje misliš da ga nema.
Učinimo ovu vježbicu braćo i sestre: sjetimo se dijela našeg života za koji smo uvjereni da nema nikakve veze s Bogom, dijela našeg života za koji smatramo da je jedna velika pogreška. Zastanimo i recimo: „Bože ne razumijem ali vjerujem da si pogotovo tamo bio prisutan i da me nikada nisi napustio. Isuse uzdam se u tebe.“ Kušat ćeš ono što je kušao i Abraham, da Bog preuzima na sebe ugovor. Ugovor je da ćeš zaposjesti Obećanu Zemlju. Bit ćeš u Nebu. Ono može započeti već sada.
Don Mislav Anton Botica
