Druga nedjelja po Uskrsu tradicionalno se zove Bijela nedjelja zbog bijelih haljina koje su novokrštenici nosili. Ona se također zove i Nedjelja Božanskog milosrđa. To je želja samog Isusa koju je iznio svetoj Faustini Kowalskoj.
Uskrsno vrijeme osim što svjedoči o Božjoj dobroti i ljubavi prema nama – Bog otac je žrtvovao svoga sina da bi roba (čovjeka koji je bio rob grijeha) otkupio – svjedoči o Božjem milosrđu.
Milosrđe je način na koji doživljavamo Božju ljubav na zemlji.
Ovdje nam naši grijesi pomažu: Naši grijesi su svjedoci naše potrebe za Božanskim milosrđem. Ako netko ne vidi svojih osobnih grijeha, barem može priznati da zbog naslijeđenog grijeha – istočnog grijeha – ne bi mogao vidjeti Neba da mu se sam Bog nije smilovao u svom Sinu.
Isusove ruke i noge ostaju probodene. Upravo u današnjem evanđelju slušamo kako pokazuje svoje rane svetom Tomi apostolu. Slika Milosrdnog Isusa koja je objavljena svetoj Faustini prikazuje zrake vode i krvi koje izlaze iz njegovog srca. One predstavljaju vodu koja čisti naše grijehe i krv koja nam daje novi život. Nema drugog izvora čišćenja i života. To je bit! To je posebnost Isusa. Nema drugoga! „Ja sam uskrsnuće i život!“ Nema uskrsnuća i života na nekoj drugoj strani. I oni koji za svoga života Isusa nisu upoznali, ako se spase, spasit će se po njemu, ako uskrsnu, uskrsnut će po njemu i ako budu uživali vječno blaženstvo, uživat će ga zbog njega i s njim.
Ako pogledamo Torinsko platno (platno u kojem je Isus bio ukopan) vidimo sliku koja je, po znanstvenicima, vjerojatno nastala nekakvim izlijevanjem energije (trenutak uskrsnuća?) koja je usporediva sa 34 milijarde vata UV svjetla u nanosekundi.
Slika nije djelo čovjeka.
Čovjek na slici ima 100-120 rana od udarca bičem po cijelom tijelu bez izuzetka, 30-ak ubodnih rana na glavi, rane na zapešćima i stopalnima od čavala, proboden bok, ožiljci i mali uzorci zemlje na koljenima i nosu što sugerira padanje pod križem. Krvna grupa je AB kao i kod svih euharistijskih čuda.
Jedini argument protiv vjerodostojnosti platna je test ugljikom-14 koji je dao rezultat da je platno iz srednjeg vijeka. Ali poznato je znansvenicima da ta metoda nije vrlo pouzdana i postoje drugi predmeti za koje je ta metoda pogrešno odredila datum. Jedan od njih je i previjes koji je Isus imao na glavi (mrlje od krvi su na istim mjestima kao i na platnu) kada su ga skidali s križa – poznat kao Sudarij iz Ovieda. Postoje dokumenti iz 6. stoljeća koji već govore o previjesu, a test ugljikom-14 pokazuje da je sam predmet iz 9. stoljeća.
Jedini argument protiv platna je nepouzdan. Torinsko platno je Isusov otisak ostavljen nama da bi i mi mogli pogledati njegov proboden bok i ruke i da bi mogli sa svetim Tomom apostolom uskliknuti: „Gospodin moj i Bog moj!“
Don Mislav Anton Botica