Ana Jugo: Jesen je nostalgija, jesen je sevdalinka
Skupljaju se oblaci u tvrd bijeli svod najavljujući miris promjene. Ne one žive, uzburkane, radosne promjene koju nosi proljeće. Ova je spora, nečujna, poput filtera na slikama koji za nijansu izblijedi boje, svaki dan malo više tako da se tek jednog dana probudiš i shvatiš da su nestale. Već 10ta godina otkako ne idem u školu, ali poput fantomskog bola, zaluta u mene nešto čega nema, osjetim miris starih ladica i novih knjiga, osjetim onu bolnu radost u nečemu što je prošlo.