U četvrtoj nedjelji došašća Bog stavlja pred nas likove kralja Ahaza, sv. Pavla i sv. Josipa. Ahazu je rečeno da zatraži znak od Boga. On odbija pod izlikom da ne želi iskušavati Boga. Zapravo je već imao svoje planove za koje ne želi da mu ih Bog remeti. On već zna što će i kako …
U četvrtoj nedjelji došašća Bog stavlja pred nas likove kralja Ahaza, sv. Pavla i sv. Josipa. Ahazu je rečeno da zatraži znak od Boga. On odbija pod izlikom da ne želi iskušavati Boga. Zapravo je već imao svoje planove za koje ne želi da mu ih Bog remeti. On već zna što će i kako će.
Zatim imamo lik sv. Pavla koji sebe odmah na početku poslanice Rimljanima naziva slugom Isusa Krista, pozvan za apostola i odlučen za evanđelje Božje. Riječ sluga je prva kojom sebe opisuje u ovoj poslanici. To je njegova dika i ponos. On nema pametnijih ideja od Boga. On mu služi. Bog ga je pozvao za apostola i odredio za evanđelje. Nije on sam sebe odredio. Pavao je u službi drugoga, nije u službi sebe.
Na kraju imamo sv. Josipa. On, kao i Ahaz, ima svoje ideju kako riješiti situaciju: Napustiti Mariju. Jedna od tri tradicije koje tumače zašto je htio napustiti Mariju kaže da se nije smatrao dostojnim biti dio Božjeg plana sa Marijom i Mesijom – spasiteljem svijeta kojeg ona nosi u sebi. Kao i Ahazu, Josipu Bog preko glasnika progovara što mu je činiti. I Josip, poput Pavla, prihvaća volju drugoga, logiku drugoga. Odriče se svojih zamisli, svoje pameti i uzima Mariju k sebi za ženu.
Slušati Boga i vršiti njegovu volju je isključivo nama na korist jer nas Bog ljubi. To je kao kada male bebe dopuštaju da ih roditelji uče hodati i govoriti. Roditelji im proširuju vidike i mogućnosti, ne sužavaju. Zamislite dijete kojeg roditelj želi naučiti hodati koje kaže: „Ne! Sam ću! Ne trebaš me pridržavati! Ne trebaš me učiti govoriti! Naučit ću sam od koga i kako ja hoću! Naučit ću govoriti od mačka!“ I onda dijete mijauče umjesto da govori.
Bogu nije bio potreban ni Josip ni Pavao i ne trebamo mu ni ja ni ti. Ne vuče on nas za rukav jer mu treba nešto od nas. On nas želi ljubiti. Želi da mi uživamo sada i uvijeke zajedništvo s njime. Bog želi surađivati s nama jer se raduje zajedništvu s nama, jer smo mu dragi i mili, ali mu nismo neophodni. Nismo neophodni nego smo željeni.
Tako brate i sestro, dopustimo Bogu da nas nauči hodati kroz ovaj život, naviještati njegovu riječ i dati se uvijek voditi od njega. Ne moraš biti sam, prepušten sebi. Ima jedan koji je zaljubljen u tebe.
Don Mislav (razmatranje nadahnuto homilijom mons. Roberta Barrona)
