Čime upravljaš?

Isus nam u evanđelju 25. nedjelje kroz godinu (ciklus C) donosi možda pomalo zbunjujuću prispodobu o nepoštenom upravitelju. Zbunjujuće je što ga Gospodar na kraju hvali. Hvali ga jer je iskoristio iste vještine, odnosno svoju snalažljivost koja je nekada bila u službi lihvarstva (pisao je veće zadužnice i sebi uzimao višak. Tako su upravitelji i dobivali plaću ali je ovaj očito uzimao daleko previše) sada je stavio u službu toga da bude primljen u kuće klijenata kada bude izbaćen sa uprave. To je učinio vraćajući dio od lihve, ili moglo bi se reći na neki način praštanjem (barem nepravednog dijela) dugova ili milosrđem. Tako je stekao naklonost klijenata odnosno svojih budućih dobročinitelja. 

Gospodar ga hvali jer je on slika svih nas. Svi mi imamo neke stvari koje su nam date na upravu, koje su nam povjerene. I svi mi kad tad loše upravljamo tj. naša uprava nije 100% pravedna. I puno puta se lijepimo za stvari koje su nam date na upravljanje umjesto da se povežemo s onim koji nam te stvari daje na upravljanje. Onda je za pohvalu ako 1.) postanemo svjesni da ćemo jednog dana (barem kada umremo) ostati bez uprave i 2.) iskoristimo povjerena nam dobra za milosrđe, milostinju i praštanje kako bi nam se osigurao ulazak u vječne šatore. 

Budimo vjerni u nepoštenu bogatstvu kako bi nam bilo povjereno ono istinsko tj. Nebo. Zato Isus na kraju završava: „Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.“ Ne možemo služiti onome što nam je dato na upravu i onome koji nam daje upravu. Bog nam ne želi oduzeti upravu, samo želi da smo upravljeni njemu. 

Još jedno važno pitanje koje trebamo, u molitvi pred Bogom, postaviti da bismo mogli našom upravom zavrijediti ulazak u vječne šatore: „Što ja imam na raspolaganju? Čime upravljam? Što je meni upravljeno? Za što sam pozvan preuzeti odgovornost?“

don Mislav Anton Botica