Uskrsni susret - Emaus

fb.pngyt.pngin

Vjera – privatna stvar? 

RODENJE IVANA KRISTITELJU današnjoj liturgiji Crkva na poseban način slavi rođenje Ivana Krstitelja. I premda u prvom čitanju prorok Izaija govori o sebi, Crkva na današnju svetkovinu ove riječi želi primijeniti na Ivana Krstitelja. Današnje evanđelje nas izvještava kako se Ivan povukao u pustinju. Mnogi bi i danas da se vjera živi u „pustinji“, „pustinji srca naših“. Njihovo je uvjerenje, kojeg bi htjeli i drugima nametnuti, kako vjera bi trebala biti privatna stvar i kako ju se ne bi trebalo ispoljavati u javnom životu. Ima li netko pravo traži to od nas?

Kršćani su sastavni dio društva u cjelini – ne zato što su kršćani, nego zato što su ljudi. I mi kao takvi imamo jednako pravo glasa kao i svaki drugi građani. Želimo li otkriti pravi odgovor: Je li vjera privatna stvar?, onda moramo odgovoriti na pitanje: Po čemu je čovjek čovjek? Vjerojatno vam se već nazire neki odgovor, koji glasi otprilike ovako: Čovjek je cjelovito jedinstveno biće... Ovaj izraz cjelovito jako je bitan za odgovor na upućeno pitanje. Čovjek pored mnogih sastavnica, ovisno od kojeg se pristupa polazi, je i duhovno biće. Sve to po čemu je čovjek čovjek, skupa sa i ovom duhovnom komponentnom, ulazi u cjelovitost čovjeka. I jer je čovjek cjelovit, on te svoje sastavnice ne može odvajati od sebe kao ni u svom djelovanju, bilo javnom bilo privatnom. Sasvim je onda jasno da vjera ne može i ne smije biti privatna stvar. Ako se pokušaje proglasiti ju privatnom, dolazi do udara na ljudsku slobodu.
Sasvim je druga stvar to što se uvjerenja kršćana, kojima je temelj u njihovoj vjeri, ne slažu s uvjerenjima drugih ljudi. Suprotstavljenost u uvjerenjima ne smije biti razlogom da se vjera osudi na vjeru samo u crkvi ili u obitelji. Preostaje nam onda ispitati čija su uvjerenja ispravna. Naravno, uvjerenja Katoličke Crkve. A zašto?

Zato što se skup svih vjernika ne može prevariti u vjerovanju. Ovo svojstvo se očituje kada „od biskupa pa do posljednjeg vjernika“ Crkva pokazuje sveopće slaganje u stvarima vjere i ćudoređa. Taj osjećaj vjere budi i podržava Duh Sveti i time mi ne prihvaćamo ljudsku riječ, nego Božju riječ – pod vodstvom učiteljstva. Ovdje se radi o moralnom slaganju (jer postoji mogućnost da pojedini vjernici ili pojedina mjesna ili pokrajinska Crkva upadnu u krivovjerje). Duh Sveti čini, konkretnu i povijesnu Crkvu, pravom Kristovom Crkvom i zato nije moguće da svi vjernici zajedno sa svojim pastirima padnu u zabludu. Krist je živ i prisutan u svojoj zaručnici Crkvi i zato do potpunog moralnog i doktrinarnog skretanja ne može doći. Pastiri ne primaju izravne objave, nego istražuju vjeru. Oni, po Kristovoj volji, su nadležni da ustanove i izjave što Crkva vjeruje. Nezabludivost Crkve je neodvojiva od nezabludivosti crkvenog učiteljstva i zato njima dugujemo vjersku poslušnost. Dar nezabludivosti imaju biskupi kad se „iako su raspršeni po svijetu, ali čuvajući vezu zajednice među sobom i s Petrovim nasljednikom, autentično učeći stvari vjere i morala slažu u jednoj nauci kao definitivno obvezatnoj“.
Odlazak Ivana Krstitelja u pustinju bio je priprema za javno življenu vjeru!

Prvo čitanje:
Iz 49, 1-6
Postavit ću te za svjetlost narodima.

Čitanje Knjige proroka Izaije
Čujte me, otoci,
slušajte pomno, narodi daleki!
Gospodin me pozvao od krila materina,
od utrobe majke moje on me imenovao.
Od usta mojih britak je mač načinio,
sakrio me u sjeni ruke svoje,
od mene je oštru načinio strijelu,
sakrio me u svome tobolcu.
Rekao mi: »Ti si Sluga moj, Izraele,
u kom ću se proslaviti!«
A ja rekoh: »Zaludu sam se trudio,
nizašto naprezao snagu.«
Ipak, kod Gospodina je moje pravo,
kod mog Boga nagrada je moja.
A sad govori Gospodin,
koji me od utrobe Slugom svojim načini,
da mu vratim natrag Jakova,
da se sabere Izrael.
Proslavih se u očima Gospodnjim,
Bog moj bijaše mi snaga.
I reče mi:
»Premalo je da mi budeš Sluga,
da podigneš plemena Jakovljeva
i vratiš Ostatak Izraelov,
nego ću te postaviti za svjetlost narodima
da spas moj budeš do nakraj zemlje.«
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:
Ps 139, 1-3.13-15

Pripjev:
Hvala ti što sam stvoren tako čudesno!
Gospodine, proničeš me svega i poznaješ,
ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
izdaleka ti već misli moje poznaješ.
Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,
znani su ti svi moji putovi.
Jer ti si moje stvorio bubrege,
satkao me u krilu majčinu.
Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,
što su djela tvoja predivna.
Dušu moju do dna si poznavao,
kosti moje ne bijahu ti sakrite
dok nastajah u tajnosti,
otkan u dubini zemlje.

Drugo čitanje:
Dj 13, 22-26
Pred Kristovim je dolaskom Ivan propovijedao.

Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Progovori Pavao: »Bog podiže ocima Davida za kralja. Za nj i posvjedoči: Nađoh Davida, sina Jišajeva, čovjeka po svom srcu, koji će ispuniti sve moje želje. Iz njegova potomstva izvede Bog po svom obećanju Izraelu Spasitelja, Isusa. Pred njegovim je dolaskom Ivan propovijedao krštenje obraćenja svemu narodu izraelskomu. A kad je Ivan dovršavao svoju trku, govorio je: 'Nisam onaj za koga me vi držite. Nego za mnom evo dolazi Onaj komu ja nisam dostojan odriješiti obuće na nogama.'«
»Braćo, sinovi roda Abrahamova, vi i oni među vama koji se Boga boje, nama je upravljena ova Riječ spasenja.«
Riječ Gospodnja.

Evanđelje:
Lk 1, 57-66.80
Ivan mu je ime!

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.
Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca - Zaharija, no mati se njegova usprotivi: »Nipošto, nego zvat će se Ivan!« Rekoše joj na to: »Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.« Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. On zaiska pločicu i napisa »Ivan mu je ime!« Svi se začude, a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.
Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: »Što li će biti od ovoga djeteta?« Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.
Dječak je međutim rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.
Riječ Gospodnja.

FGTABVGTAB

KALENDAR DOGAĐANJA

Veljača 2020
P U S Č P S N
1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29

DONATORI I PRIJATELJI NCM „Ivan Pavao II.“

logo_mlc.png

 

Copyright© 2007.-2019.

Nadbiskupijski centar za pastoral mladih

Ivan Pavao II. - Sarajevo.

 

Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez

posebne dozvole uz navođenje izvora.

O NAMA

Nadbiskupijski centar za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“ (NCM „Ivan Pavao II.“) mjesto je duhovnosti, susreta i obrazovanja; mjesto gdje mladi imaju mogućnost odgoja i rasta u vjeri, priliku za susrete s drugim i drugačijim, te mogućnost dodatnog obrazovanja.

 

VIZIJA: Mostovi povjerenja

 

MISIJA: Za sretniju budućnost mladih!

 

MOTO: ZA MLADE I BOLJE SUTRA

designer17

Pročitajte članke iz rubrike duhovnost.

Svi članci
Ovdje možete postaviti svoje pitanje mladom teologu koje se odnosi na sve ono što se koristiti vašem duhovnom rastu u vjeri. Odgovor na postavljeno pitanje vratit ćemo vam elektronskim putem. Vaši podaci i pitanje će ostati u strogoj privatnosti. Pitanja možete slati od ponedjeljka do petka u razdoblju od 8 do 16 sati.

PITAJTE