Na današnji dan prije 10 godina, 06. lipnja 2015. godine Nadbiskupijski centar za pastoral mladih „Ivan Pavao II.” imao je čast biti dijelom povijesne posjete pape Franje Sarajevu i domaćin susreta mladih sa papom Franjom. Nadbiskupijski centar za pastoral mladih „Ivan Pavao II“ bio je odgovoran i za pretprogram mladih na Koševu, kao i za program …
Na današnji dan prije 10 godina, 06. lipnja 2015. godine Nadbiskupijski centar za pastoral mladih „Ivan Pavao II.” imao je čast biti dijelom povijesne posjete pape Franje Sarajevu i domaćin susreta mladih sa papom Franjom.
Nadbiskupijski centar za pastoral mladih „Ivan Pavao II“ bio je odgovoran i za pretprogram mladih na Koševu, kao i za program susreta mladih sa Papom Franjom, što je ujedno bila i posljednja postaja prije odlaska iz Sarajeva. Oko 4 500 mladih okupilo se u sportskoj dvorani Renovabis kao i ispred zgrade NCM-a kako bi se susrelo tog popodneva sa papom Franjom.
S posebnom zahvalnošću i radošću prisjećamo se njegovih poruka mira i zajedništva, a u nastavku donosimo i iskustva sadašnjih djelatnika NCM-a koji su tog dana imali priliku biti dijelom susreta sa Papom Franjom.
„Danas, dok se prisjećamo tog susreta i riječi koje su nas tada dotakle, srca su nam ispunjena zahvalnošću. Papa Franjo nije bio samo poglavar Crkve – bio je otac, prijatelj i svjetlo mnogima koji su u njegovim riječima pronašli utjehu i snagu. Njegov pogled pun topline, jednostavne geste i poruke koje su uvijek pozivale na ljubav, mir i blizinu, ostaju urezane u sjećanjima svih koji su ga imali priliku susresti. Taj dan u Sarajevu bio je više od susreta, bio je trenutak milosti. I ako više nije među nama, ostaje s nama u mostovima koje smo tada počeli graditi, u osmijesima mladih koji su ga dočekali, u vjeri koju je poticao“, poručila je Žaklina Brnadić, sadašnja djelatnica Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“, koja je prije 10 godina sudjelovala na povijesnom susretu mladih s papom Franjom.
Papa Franjo tijekom susreta u NCM-u okupljenim obiteljima udijelio je i svoj blagoslov, a Gorana Lovrić, bila je sa svojom obitelji toga dana i iščekivala dolazak pape Franje: „U popodnevnim satima, sa svojom obitelji, suprugom i još nekoliko drugih obitelji, stajala sam na balkonu Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih „Ivan Pavao II“ gledajući prema ulicama gdje se okupljao narod – svi s istim očekivanjem, istom nadom, s vjerom u srcima. S nama su tada bila i naša djeca – moj sin Antonio, koji je imao samo četiri godine, naša malena Marta, koja se rodila tek mjesec dana prije dolaska Svetog Oca, te Ivano, sin moga brata, koji je bio poput našeg trećeg djeteta tog dana. Bilo mi je neizmjerno slatko i dirljivo promatrati ih kako ga dočekuju – razdragani, iskrena srca, s osmijehom na licima i onom djetinjom radošću koja uvijek otkriva najdublju istinu. Jedan trenutak mi je posebno ostao urezan u sjećanje: onaj kada su Antonio i Ivano, s velikim ponosom i ozbiljnošću, uz kratak razgovor predali papi Franji svoje crteže – prepune boja, molitava i dječjih želja. U tom istom trenutku, dok je mala Marta spokojno spavala u mom naručju, papa Franjo se nježno nagnuo i poljubio je u čelo – blagoslov koji i danas osjećam u svakom pogledu na nju. Blagoslov koji smo tada primili osjećam i danas. Papa Franjo nije samo došao u Sarajevo – donio je sa sobom poruku mira, pomirenja i Božje blizine. Bogu hvala, ta se ljubav i zajedništvo još uvijek osjećaju – u našim obiteljima, u srcima naše djece, u vjeri koja nas i dalje vodi (…) Taj susret s Papom, premda kratak, ostao je neizbrisiv – utkan u tkivo naših života, kao blagoslov koji nas prati na svakom koraku“.
Hvala ti, papa Franjo, na riječima koje nas i dalje nadahnjuju i vode u svakodnevnom radu s mladima – u izgradnji dijaloga, mira i zajedništva.
NCM
