Molitva i nezgodne teme

Braćo i sestre, nedjeljna čitanja stavljaju u središte temu molitve i to ustrajne molitve. U prvom čitanju molitva čini da Izraelci pobjeđuju u bitci protiv Amalečana. Ali ta molitva nije jednostavna. Mojsije je molio raširenih ruku (židovski molitveni stav koji možemo vidjeti i kod svećenika na svetoj misi i koji možemo sami upotrijebiti) toliko dok mu nisu klonule. I bitka tada još nije bila gotova. U pomoć tada priskaču Aron i Hur koji mu daju kamen da sjedne i pridržavaju ruke sve do zalaska sunca dok izraelci konačno ne pobijede u bitci.

Ovoj je zanimljivo jer ocrtava odnos s Bogom ne kao s aparatom za kavu gdje ubacim novčić i dobijem kavu, već kao utičnica za struju. Koliko je naših djelatnosti vezano za struju. Bez struje većinu toga ne možemo. Tako je važno biti priključen na Boga molitvom kako bi mogli funkcionirati i boriti se u životu. To ne znači da treba po cijeli dan samo ponavljati zdravomarije, ali možeš ih barem ponoviti 50 u danu, odnosno izmoliti krunicu i tako ostati priključen na Boga preko Marije (Marija je najkvalitetniji i najprovodljiviji kabel do Isusa). 

Možeš druženje s prijateljima pretvoriti u molitvu tako da Boga pozoveš u to druženje prije samog druženja. Možeš se sjetiti Boga u brojnim trenutcima dana i moliti kratke strelovite molitve (potraži na internetu, ima ih more, a možeš ismisliti svoje ili kako ti dođu). Možeš teške i mučne trenutke prikazati Bogu kao žrtvu. Možeš trenutke zbunjenosti i kada ništa ne razumiješ iskoristiti kako bi izrazio pouzdanje u Isusa. „Isuse predajem se, misli ti!“ (sv. Dolindo Ruotolo). Sveta Misa je najjača molitva, tiho klanjanje pred presvetim 5 minuta prije mise, čitanje sv. Pisma 10 min u danu (posebno evanđelja), služenje drugima u ljubavi… sve su to načini kako možeš normalno živjeti i moliti po cijeli dan. Ako ne želiš pozvati Boga u neki kutak svog života možda bi ga upravo tamo trebao pozvati da malo „izprevrće stolove“.

Tako dolazimo do drugog čitanja. Božja Riječ je nerijetko neugodna zato što je istinita. To je dvosjekli mač koji reže i liječi. Sv. Pavao upućuje Timoteja: „ …propovijedaj riječ, uporan budi – bilo to zgodno ili nezgodno… „

U to ime pitao sam umjetnu inteligenciju da mi napravi popis nezgodnih tema za propovijedanje. Stavljam popis zajedno sa ovim tekstom kao poticaj da produbimo ove teme. Nemojmo se bojati ako se ne slažemo sa svime. Bojmo se ravnodušja. 

Don Mislav

Popis u nastavku sadrži nauke Katoličke Crkve koje su danas često društveno ili pastoralno „nezgodne” za propovijedanje, jer su u suprotnosti s dominantnim kulturnim stavovima ili suvremenom osjetljivošću.
Sve su to službeni stavovi Crkve, definirani u Katekizmu, enciklikama i dokumentima Učiteljstva.

---

O životu i spolnosti

1. Zabrana kontracepcije (Humanae vitae, 14) – svaki spolni čin mora ostati otvoren životu.
2. Zabrana umjetne oplodnje (IVF) – jer odvaja začeće od bračnog čina i često uključuje uništavanje embrija.
3. Odbacivanje pobačaja u svim okolnostima – uključujući slučajeve silovanja, bolesti fetusa i ugroze majke (osim neizravno, ako je cilj liječenje).
4. Odbacivanje istospolnih odnosa – objektivno su „neuredni“ i moralno neprihvatljivi, iako osobe same zaslužuju poštovanje.
5. Zabrana promjene spola i rodne ideologije – spolna narav nije promjenjiva po osobnom osjećaju.
6. Zabrana masturbacije i pornografije – smatraju se teškim moralnim grijesima protiv čistoće.
7. Griješnost predbračnih spolnih odnosa – spolni odnos ima smisao samo unutar sakramentalnog braka.
8. Griješnost razvoda i ponovne civilne ženidbe – brak sklopljen sakramentalno i konzumiran nerazrješiv je.

---

O braku i obitelji

9. Muškarac i žena imaju različite uloge – komplementarni su, ali nisu zamjenjivi u obiteljskom i crkvenom životu.
10. Žene ne mogu primiti svećenički red – to nije diskriminacija, nego stvar božanskog ustanovljenja (Ordinatio sacerdotalis, 1994.).
11. Odbacivanje surogat-majčinstva – jer instrumentalizira žensko tijelo i dijete.
12. Roditelji imaju prvenstveno pravo na odgoj djece – država i škola ne mogu nametati ideologije protivne njihovoj vjeri.

O društvu i moralu

13. Postojanje objektivne moralne istine – istina nije relativna ni promjenjiva prema okolnostima.
14. Postojanje grijeha i pakla – stvarna mogućnost vječnog prokletstva onih koji umru u teškom grijehu bez pokajanja.
15. Potrebnost obraćenja i pokore – nije dovoljno biti „dobar čovjek”; potrebna je milost i sakramentalni život.
16. Crkva se protivi eutanaziji i samoubojstvu – život nije pod čovjekovim vlasništvom.
17. Osuda materijalizma, hedonizma i kulturološkog liberalizma – jer odvraćaju čovjeka od Boga i duhovnog cilja.
18. Neprihvaćanje „interkomunije” s nekatolicima – pričest se dijeli samo onima koji uistinu ispovijedaju katoličku vjeru.

---

O vjeri i spasenju

19. Krist je jedini Spasitelj – nema jednakovrijednih religijskih putova spasenja.
20. Izvan Crkve nema punine sredstava spasenja (extra Ecclesiam nulla salus).
21. Vjera bez djela i sakramenata nije dostatna – moralni život i sakramenti su nužni.
22. Sotona i zli duhovi postoje stvarno, ne simbolično.
23. Samo muškarci mogu valjano posvetiti euharistiju.
24. Poslušnost crkvenoj hijerarhiji i papinskom autoritetu – i kada je u sukobu s osobnim mišljenjem.