Studentice s Nacionalnog sveučilišta u Singapuru na praksi u NCM-u Sarajevo

U sklopu nove suradnje Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II s Nacionalnim sveučilištem u Singapuru, trenutno u Sarajevu borave tri praktikantice – Lee Hui Qi, Chan Hui Si i Taniska Singh. One aktivno sudjeluju u raznim programima i aktivnostima NCM-a, a kako bismo saznali više o njihovoj motivaciji i razlozima zbog kojih su odabrale upravo Bosnu i Hercegovinu za svoju praksu, razgovarali smo s njima u kratkom intervjuu koji slijedi u nastavku:

Možete li se ukratko predstaviti i reći što vas je motiviralo da izaberete upravo Bosnu i Hercegovinu za svoju praksu, i kakva su bila vaša očekivanja prije dolaska?

Bok! Mi smo tri studentice s Nacionalnog sveučilišta Singapura (NUS) – Hui Qi, Hui Si i Taniska. Hui Si i Taniska studiraju politologiju, dok ja (Hui Qi) studiram sociologiju. Mislim da se sve slažemo da nas je upravo nepoznatost Bosne i Hercegovine privukla ovamo. 

Isprva smo očekivale da ćemo osjećati veliku nostalgiju zbog navodnih velikih kulturnih razlika između BiH i Singapura. Međutim, nijedna od nas to zapravo nije osjetila, ponajprije zato što smo shvatile da je BiH po mnogim stvarima slična Singapuru – barem onima koje su nama najvažnije. Multikulturalnost, fantastična hrana i predivni ljudi podsjećaju nas na dom, pa se ovdje od samog početka osjećamo ugodno i toplo.

Kako biste opisale svoje prvo iskustvo susreta s bosanskohercegovačkom kulturom i načinom života u odnosu na Singapur?

Iako postoje brojne sličnosti između BiH i Singapura, mislim da nam se najviše istaknula poslovna kultura. U Singapuru je rad vrlo brz i stresan – čim završimo jedan projekt, odmah prelazimo na sljedeći. U Bosni je ravnoteža između poslovnog i privatnog života puno izraženija i stalno nam govore da “ćejfimo”. To nas je stvarno natjeralo da usporimo i više cijenimo život, shvaćajući da posao ne mora uvijek biti izvor stresa. Voljela bih da Singapur može usvojiti takav način razmišljanja – možda bismo bili mentalno i fizički zdraviji – ali ne vidim da će se to uskoro dogoditi.

Možete li podijeliti neki poseban trenutak ili iskustvo do sada u Bosni i Hercegovini?

Mislim da su ljudi u Bosni i Hercegovini ono što je ovo mjesto učinilo tako posebnim za nas. Od osoba iz Centra za mlade koje su se od prvog dana brinule o nama, do mladih koje smo upoznale kroz programe Centra – bili su puni znatiželje, života i dočekali su nas širom otvorenih ruku. Čak su i stranci koje smo susretale u tramvajima ili dok smo šetale bili toliko ljubazni prema nama, oduševljeni što nam mogu predstaviti bogatu bosansku kulturu i naslijeđe. Zbog svega toga osjećale smo se ovdje zaista kao kod kuće, samo daleko od doma.

Što ste naučile o Bosni i Hercegovini – ne samo kroz posao, nego kroz ljude, hranu, običaje?

Naučile smo koliko je ova zemlja bogata kulturom, složenom poviješću i koliko su ljudi otporni. Uvid u naslijeđe BiH dobivamo kroz arhitekturu – starije zgrade odražavaju utjecaje različitih razdoblja povijesti, kao i kroz raznovrsnu hranu – od ćevapa do tradicionalne bosanske kave – svako jelo nosi svoju kulturnu priču.

Što vam najviše nedostaje iz Singapura u Bosni i Hercegovini?

 HRANA! Nedostaju mi tople zdjele s rezancima, riža i sva nevjerojatna jela koja Singapur nudi. Moja omiljena mjesta u Singapuru su tzv. “hawker centri” – redovi štandova s najukusnijom hranom svih kuhinja svijeta. Što god da zamislite – vjerojatno se tamo može naći! Neki od mojih najdražih trenutaka su večernji obroci s mamom, kad bismo zajedno išle u hawker centar i jele bak chor mee (rezance s mljevenim mesom), pileća krilca s roštilja i sok od šećerne trske – savršena kombinacija! Kad se vratim u Singapur, to će biti moj prvi obrok.

Ako biste morale Bosnu i Hercegovinu opisati jednoj osobi iz Singapura u jednoj rečenici – što biste rekle?

 Predivna zemlja s najljubaznijim i najtoplijim ljudima.