U nedjelju slavimo svetkovinu sv. Petra i Pavla, apostolskih prvaka. Šimon bar Jona, ribar iz Galilejskog grada Betsaide. Na granici između židovskog dijela Galileje i poganskih Deset gradova (Dakapolis). Taj Šimon bar Jona jednog je dana došao u Rim u naselje Trastevere gdje je živjela židovska dijaspora. On je bio sljedbenik Ješue iz Nazareta koji …
U nedjelju slavimo svetkovinu sv. Petra i Pavla, apostolskih prvaka.
Šimon bar Jona, ribar iz Galilejskog grada Betsaide. Na granici između židovskog dijela Galileje i poganskih Deset gradova (Dakapolis). Taj Šimon bar Jona jednog je dana došao u Rim u naselje Trastevere gdje je živjela židovska dijaspora. On je bio sljedbenik Ješue iz Nazareta koji mu je promjenio ime u Kefa (Stijena – lat. Petra). Tamo su već živjeli i drugi sljedbenici Ješue iz Nazareta. Zanimljivo da je Ješua u to vrijeme već bio pokojni, raspet pod Poncijem Pilatom, ondašnjim prokuratorom Palestine. Još zanimljivije da je Kefa zajedno sa ostalim pristalicama uvjeravao Židove, Rimljane i druge da Ješua nije pokojni, već da je uskrsnuo od mrtvih i da je sada živ. Tvrdio je sa velikim uvjerenjem da je upravo Ješua židovski mesija kojega iščekuju. Navodno je on upravo Kefu, temperamentnog ali ponekad plašljivog galilejskog ribara, postavio za predvodnika svojih učenika i obećao mu da ni vrata Hada (podzemlja) neće nadvladati kraljevstvo koje on dobiva na upravu.
Još zanimljivije da se otprilike u isto vrijeme u Rimu nalazio još jedan poznati židov, sljedbenik navodnog živog Ješue. Ovaj je bio dosta obrazovaniji od Kefe. Bio je stručnjak za židovski zakon – farizej. Budući da je bio iz maloazijskog grada Tarza, Grčki mu je bio glavni jezik, a poznavao je i grčku kulturu, običaje i filozofiju. Vjerojatno je znao i nešto latinskog, a imao je i rimsko građanstvo. Kada je Ješuin pokret, nakon smrti i njegovog pretpostavljenog uskrsnuća, tek hvatao zamaha u rimskoj provinciji Palestini, ovaj je progonio novu sektu koja se javila. No potpuno iznenada promijenio je stajalište i postao dio sekte. Navodno mu se sam Ješua ukazao (nakon što je bio ubijen i navodno uskrsnuo) na putu u Damask i od tada je bio kao drugi čovjek. Ne samo da je postao sljedbenik Ješue, nego možda i najgorljiviji od svih – bez obzira što ga nije poznavao za života. Proputovao je skoro cijelu Malu Aziju, Makedoniju i Grčku. U jednom svom pismu kaže da je došao i do Ilirika, odnosno naših krajeva, uvjeravajući koga god je bio voljan slušati, i Židove i Grke, da je Ješua ne samo židovski mesija nego ga je opisivao i kao nekog novog boga. Taj se drugi Židov zvao Šaul na aramejskom, a njegovo rimsko ime bilo je Paulus, odnosno Paulos na grčkom.
Obojica su pogubljena za Neronovog progona kršćana (tako su ih zvali – „Christiani” kao sljedbenici navodnog mesije). Šaulu odnosno Paulusu su van zidina odrubili glavu kako su inače činili sa rimskim građanima osuđenima na smrt i pokopali su ga negdje na cesti prema luci Ostiji. Kefa nije imao toliko sreće. Njega su razapeli u Neronovom trkalištu na brežuljku Vatikanu i to naopako. Sam je tako tražio jer navodno nije bio dostojan umrijeti kao svoj učitelj. U središtu tog trkališta se nalazio najveći obelisk ikad doveden iz Egipta. Ima u njemu oko 326 tona. Sa sjeverne strane trkališta prolazila je cesta Kornelija a uzduž ceste groblje. Vjerojatno su tamo negdje Kefu i pokopali.
A sada ono najzanimljivije od svega: Ne samo da povijest nije zaboravila ove likove, nego na Paulusovom mjestu pogubljenja je sagrađen Ješuin hram, a iznad njegovog groba još jedan toliko velik Ješuin hram da oduzima dah. A pri stropu poredani svi nasljednici Kefini. Ne samo da vrata Podzemlja nisu nadvladala kraljevstvo koje je Kefa propovijedao već je ono postalo najveća vjera na cijelom svijetu. Rimsko Carstvo je davno propalo, a nasljednika cara Nerona nema. Pokret kojem je Kefa bio na čelu širi se već dvije tisuće godina, a danas svi znaju za njegovog već 266. Nasljednika. Ovaj se zove Leo i već je 14. koji je uzeo to ime. Na mjestu gdje je bilo Neronovo Trkalište danas je središte Ješuinog pokreta i hram još veći od onog gdje je Paulus. Kao i kod Paulusa, hram je sagrađen iznad Kefinog groba, a obelisk koji je svjedočio njegovom pogubljenju danas stoji u središtu trga svetog Petra i svjedoči istinitosti Isusovih riječi.
Razmatranje je nadahnuto homilijom biskupa Roberta Barrona na svetkovinu svetih Petra i Pavla
Don Mislav Anton Botica
