Približavamo se svetkovini Krista Kralja i kraju liturgijske godine. To nas također upućuje na kraj svega koji dolazi. Ali taj kraj je poput kraja trudnoće. On označava novi početak. Isus Kris nam otkriva što će doći nakon kraja. Isus nam daje jedno otkrivenje ili na grčkom apokalipsu. U nedjeljnom evanđelju govori o tome kako će …
Približavamo se svetkovini Krista Kralja i kraju liturgijske godine. To nas također upućuje na kraj svega koji dolazi. Ali taj kraj je poput kraja trudnoće. On označava novi početak.
Isus Kris nam otkriva što će doći nakon kraja. Isus nam daje jedno otkrivenje ili na grčkom apokalipsu.
U nedjeljnom evanđelju govori o tome kako će biti srušen Jeruzalemski hram i s njime većina židovskih religijskih obreda, govori o političkim promjenama, kraljevstvima koji ustaju protiv kraljevstava i na koncu govori o potresima i velikim znakovima s neba odnosno o uzburkanim prirodnim silama.
Otkriveno nam je da ništa od ovoga nije stalno, ni zemaljski oblik religioznosti, ni politčka sigurnost, ni naša vlastita priroda. Sve će zamijeniti nova stvarnost. Ona započinje sa Isusom Kristom uskrsnulim.
Vjera u Isusa je nastavila rasti i nakon razorenja židosvkog hrama, rimska politika nije uspjela ugušiti njega ni kraljevstvo nebesko koje je propovijedao (dapače Rim je danas središte Crkve) i na kraju je i sama priroda ustuknula pred njim. Smrt ga nije mogla zadržati. On je živ dan danas i u vijeke.
Ista sudbina čeka sve koji se priznaju njegovima. Smrt ih neće zadržati, politika ih neće progutati i njihova će vjera u Krista raspetoga i uskrsloga nadvladati sva vremena i nevolje. „Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti.”
Razmatranje je nadahnuto homilijom biskupa Barrona sa: https://www.wordonfire.org/videos/sermons/the-old-world-has-been-shaken/
Don Mislav
