Za neke stvari treba vremena

Svetkovinom Krštenja Gospodinova završava božićno vrijeme. Isus se krstio u rijeci Jordanu. Kod Ivana su se dolazili krstiti grešnici radi obraćenja. Isus staje u red s grešnicima i čeka. Ulazi u muljavu vodu rijeke Jordana ne kako bi se on očistio od grijeha, nego kako bi vodi dao snagu Duha Svetoga, koja nas liječi od smrti. Voda predstavlja smrt, a po vodi krštenja dobivamo vječni život.

Bog silazi u srž problema. Silazi u najdublju geografsku depresiju na zemlji u muljavu vodu Jordana, koja predstavlja smrt i u kojoj se kupaju grešnici. Bog želi sići u dubinu naših problema i tamo ih popraviti. I on to ne radi nasilno. U prvom čitanju iz knjige proroka Izaije slušamo: „Vikati neće, neće bučiti, glas mu se neće čuti po trgovima. Trske napuknute prelomiti neće, stijenja što tinja neće ugasiti.”

Netko će reći: “I što sad? Gdje je taj Bog koji ulazi u moje probleme i rješava ih?” Odlično! Čuli smo za osobu koja nas može spasiti, a sada treba ući u odnos s njome. Odnos s Isusom je pravi pravcati odnos. Trebaš ga upoznati, razgovarati s njim, provoditi vrijeme s njime (ako želiš naravno), dati mu njegovo vrijeme, ne zahtijevati od njega itd.

Neke naše probleme Bog ne rješava odmah. I nakon što se Isus krstio nije sve odmah bilo riješeno. Onda je krenulo naviještanje kraljevstva nebeskog, čudesa, nerazumijevanja od mnoštva, učenika, sukobi, uhićenje, muka, smrt, uskrsnuće, slanje Duha Svetoga, uspostavljanje Crkve, slanje sv. Pavla, vođenje prve Crkve… itd. itd. sve do mene i tebe.

To je jedan pravi pravcati odnos i proces. Za neke stvari treba vremena. Neke stvari ti Duh Sveti tek treba rasvijetliti. Da bi ozdravio od nekih rana Bog ti prvo mora smekšati srce (nemoj biti toliko tvrd da ti Bog mora slomiti srce kako bi ušao unutra). I to je proces. Koliko traje? Ovisi koliko pažnje i vremena daješ liječniku koji je dao sve za tebe.

Don Mislav