Mladi su temelj opstanka naše domovine

Piše: vlč. Ivan Matijević

Nalazimo se u mentalitetu stalnih društvenih promjena, ne samo u Europi, nego u cijelome svijetu. Mentalitetu koji je u posljednjih trideset godina toliko postao ubrzan, da je čovjek postao „stroj“ u kolotečini svjetskih zbivanja. Nalazimo se u društvu gdje se traži biti kreativan, domišljat i maštovit, a opet brz, svjež i aktivan. Europa iz dana u dana napreduje u svijetu robne razmjene, tehnoloških dostignuća i afirmiranja kvalitete ljudskoga života, barem s materijalne stvarnosti, što privlači brojne mlade iz „ruralnih“ zemalja Europe i svijeta. Stil života koji Europa propagira toliko je postao privlačan, da se pretvara u jednu vrstu mita. Mita koji svojim standardom i tehnološkim dostignućima treba sve veći broj mladih radnika iz drugih zemalja, jer vlastitih nema. Sve su to stvarnosti koje prate živote naših susjednih zemalja, firmi i društvenih slojeva.

Tranzicijsko društvo

Promatrajući nemile događaje u našoj domovini Bosni i Hercegovini u posljednjih trideset godina, ali intenzivno u posljednjih nekoliko godina, dolazimo do tužnoga zaključka: kamo sve ovo vodi?! Ekonomska situacija u zemlji sve je teža, iz dana u dan nova poskupljenja, nove cijene i trendovi. Životni standard sa sobom nosi nove smjernice, koje je jako teško pratiti, poglavito u zemlji gdje primanja ne prate trend trgovinskih cijena. Kao mala zemlja sa svojih nekoliko milijuna stanovnika, u par većih gradova, kao tkivo koje egzistira unutar Europe, ali je ne može „stići“. Društvo koje je teško nadišlo ratne sukobe devedesetih, jedva se pomaklo sa točke nemira i stabilizacije odnosa društva, ekonomije i politike. Društvo duboko podijeljeno, na razne frakcije i plemenske tabore, gdje je teško opstati sa vlastitim sposobnostima bez podrške veće organizacije. Ekonomija slaba, umrtvljena i još k tome sa stalnom predpostavkom pada. Dok je politika dnevna, ne održiva i ne prosperitetna. Još se nisu riješili problemi legitimnoga predstavljanja naroda i svake osobe unutar njega kako bi se moglo krenuti rješavanju stvarnih životnih problema koji muče običnoga čovjeka. Iako smo prema povijesnim zbiljnostima trebali nadići probleme koje smo naveli, naša domovina se nalazi u još dubljoj krizi. Postajemo tranzicijsko društvo gdje svaka druga osoba želi napustiti državu,  istraživanje koje je objavio UNFP pokazuje da će 23.000 mladih, u dobi od 19 do 29 godina, napustiti BiH u idućih 12 mjeseci. Prema podacima Unije za održivi povratak i integracije BiH, 2019. godine iz Bosne i Hercegovine se iselilo 56.987 osoba, 2020. godine 85.000, a tokom prošle godine došlo se do broja od oko 170.000 ljudi. Što nam kazuje da je proteklih devet godina BiH napustilo više od 484.000 osoba. Sve su ovo brojke koje su objavljene u prošloj godini, a koje donose nevjerojatne podatke. Cijelo je populacija duboko pogođena ovim brojkama što se posebno može vidjeti u konkretnom životu. Iako je BiH skoro kroz cijelu noviju povijest bila zemlja mladosti, koja je veći dio zemalja današnje Europe popunjavala svojom radnom snagom, dolazimo do točke koja vodi u slijepu ulicu. Ulicu u kojoj će i sama trebati radnika i mladih ljudi u vlastitim firmama.

Mladi su kolateralna šteta

Promatrajući ovaj problem, koji nije mali i nije lak za riješiti, u kojemu mladi sve više odlaze, a država postaje sve starija, pitamo se kako ići dalje?! Ostajući bez mladih ljudi kao temelja opstanka svakog zrelog i normalnoga društva, na kojem se gradi budućnost, prosperitet i svaki zdravi pogled, trebali bi se poduzeti odlučni koraci u daljnjem vremenu, počevši od najviših instanci. Iako se cijela Europa nalazi u trendu tranzicije i stalnih migracija domaćega stanovništva, za našu je državu potrebno učiniti nešto više kako bi se spriječio daljnji odlazak mladih. Završavajući svoje škole i fakulteta mladi se stavljaju na raspolaganje za posao, ne nalazeći adekvatan posao, odlučuju se na odlazak iz zemlje, te tako postaju kolateralna šteta cjelokupnoga sustava. Veliki je problem što se u našem društvu još nisu riješili krucijalni problemi: politike i društva, kako bi se moglo prijeći na poboljšanje ekonomije i zdrave klime za ulaganje. Rješavajući te probleme mladi bi postali interesna skupina i ekonomije i politike. Kako bi se moglo prijeći na problem rješavanja odlaska mladih, potrebno je prvo riješiti unutranji odnos i postavku društva, počevši od onih koji vode našu zemlju. Jedan od pojmova koji crkva koristi u svom Socijalnome nauku crkve jest teorija supsidijarnosti, a on se rezultira u tome da oni više i jači pomažu nižima i manjima na svim osnovama društvenoga života. A da druge zemlje koje se nalaze u boljim ekonomskim uvjetima primjene teoriju solidarnosti, da budu spremne pomoći manjim zemljama i društvima u tranziciji. Na taj bi se način moglo krenuti u svjetliju i jasniju budućnost. Tako bi došli do zaključka da smo svi jednaki u ovoj zemlji i da svi imamo ista prava. Mladi bi na taj način postali zdravi kapital, koji svojom mladošću i snagom izgrađuju vlastitu zemlju i daju smisao daljnjoj budućnosti. Ostavljajući ovakav sustav, ne samo da mladi postaju kolateralna šteta, nego i starija populacija, koja obuhvaća njihove roditelje i starije, jer se nalaze u stanju beznađa i pesimizma.

Pogled prema optimizmu

Kaže jedan znanstvenik Paul Tournier: „Da nam starost bude uspješna, treba nam je započeti što prije i ne odgađati je što duže.“ Iako se mladi u našoj zemlji nalaze na prekretnici između opstanka ili odlaska iz države, i nije im u tome lako, bilo bi poželjno da se počne stvarati jedan zdravi optimizam. Optimizam koji bi se temeljio na promjeni stila života, života zasnovanog na čvrstom stavu da je svaka mlada osoba pozvana na vlastiti put. Svatko je graditelj vlastite budućnosti i uspješnosti, stoga je potrebno da se svaki osoba bori za svoju budućnost u vlastitoj zemlji. A svi oni koji vode ovu zemlju, u duhovnome i društvenome pogledu trebaju znati da mladi predstavljaju srž svake zemlje i da svako ulaganja u mlade ljude daje najveći rezultat za crkvu, državu i društvo u cjelini. Te da je svako ulaganje u mladu osobu, ulaganje u budućnost i temelje naše domovine. Ova zemlja ima jako puno potencijala samo je potrebno raditi oko tih potencijala. Samo sigurni temelji garantiraju i sigurnu građevinu, instituciju i državu. Stoga bi sve društvene, političke i socijalne strukture trebale ukazati na problem odlaska mladih, kao krucijalni i istinski problem. Problem koji samo može spriječiti dugoročna i nacionalna strategija, a to se neće ostvariti ako se ne imenuje problem, a teza problema glasi: mladi nam odlaze, kako ih zastaviti?!