„Gluhima daje čuti, nijemima govoriti“ (Mk 7,37)

Područje gdje vjera konkretno donosi sreću i spas jesu odnosi među ljudima. Nikada nije bilo toliko osamljenih ljudi, nikada nije ljudima bilo tako teško međusobno se razumjeti kao u naše doba. Moderni, užurbani život kojim je ovladala pritisnutost poslovima, sve nas više otuđuje jedne od drugih.

Mnogi su kao „gluhonijemi“, ali ne uslijed nekog tjelesnog nedostatka, već zbog duševne zakržljalosti. Ljudi koji su našli zajednicu s Isusom Kristom i koje je on oslobodio njihovih duševnih tereta postaju otvorenima za to da umiju prići tim izoliranim ljudima ili barem pustiti da im se oni približe. Oni čuju nijemi vapaj za pomoć što dolazi od onih „gluhonijemih“ iz naših dana; oni ih nose Isusu koji može skinuti njihove okove i razbiti njihovu zatvorenost.

„Effata“ – Otvori se! Kaže nam Isus. Danas su u duhovnom smislu mnogi (ljudi) kršćani, ne samo gluhi, nego i nijemi. Zato ne govore ni s Bogom svojim u pobožnoj molitvi, a ne žele govoriti ni s bližnjim svojim. Ne žele govoriti o svojoj bijedi da čuju utjehu. Ne žele govoriti ni o bijedi bližnjega kojega bi mogli utješiti. Otvori se i ne budi gluh za tuđu bijedu, bilo tjelesnu, bilo duševnu i priteci mu u pomoć. Otvori se, govori Isus svima takvima, a i nama.

Priredila: Filipa Lončar