Moja volonterska pustolovina
Kroz dugogodišnju suradnju Katoličkog centra za mlade iz Montabaura (biskupija Limburg) i NCM Ivan Pavao II. iz Sarajeva, uspješno se održava razmjena volontera koji svake godine odlaze na jednogodišnju razmjenu kako bi stekli nova iskustva, radne vještine i navike, ali i doprinijeli svom osobnom rastu i razvoju.
Ana Jurić, iz župe Presvetog Trojstva iz Novog Travnika, podijelila je prve dojmove svojeg boravka u Njemačkoj.
Kao svaki učenik, i ja sam u srednjoj školi doživjela krizu zvanu ”biranje fakulteta”. Kako se kraj školske godine bližio tako je u meni rasla nervoza. Svaki dan su me pitali ”Koji ćeš fakultet upisati?” a ja sam ih samo hladno pogledala i slijegala ramenima. Kako su dani prolazili počela sam ozbiljnije razmišljati i shvatila sam da ja još nisam spremna za fakultet i da želim jednu godinu prije upisa uložiti u nešto dobro, u nešto što bi mi pomoglo da rastem kao osoba i da skupim iskustva u različitim smjerovima.
Sjetila sam se da je nekoliko mojih dobrih prijateljica prije par godina otišlo u Njemačku na razmjenu volontera. Razmjena je trajala jednu godinu, volontirale su pri Crkvi, skupljale iskustva te naučile jezik. Za mene je to zvučalo kao pun pogodak. Pošto sam i ja dosta aktivna bila u mojoj župi, u Novom Travniku, nisam se bojala novih izazova. Htjela sam raditi s mladima i s djecom.
Otišla sam u NCM Ivan Pavao II. u Sarajevo i prijavila se za odlazak na razmjenu. Nakon mjesec dana, moja prijava je bila odobrena i tu je počelo moje novo putovanje. U Njemačkoj su me toplo dočekali i lijepo sve objasnili. Nisam znala njemački jezik, ali znam engleski, što mi je dosta olakšalo komunikaciju s drugim ljudima na samom početku mog boravka u Njemačkoj.
Trenutno radim u katoličkom centru za mlade – Katholische Fachstelle für Jugendarbeit Westerwald/ Rhein-Lahn. Moji zadatci na poslu su pomaganje oko materijala za određene aktivnosti i donošenje novih ideja za određene projekte. U dio mog posla spada i učenje jezika. Kolege s posla su mi pripremile određene knjige iz kojih mogu učiti i lakše svladati novi jezik.
Obitelj u kojoj živim je draga, puna empatija i uvijek uz mene. Vikende često provodimo skupa u drugim gradovima u šetnjama ili druženju s drugim članovima obitelji. Često idemo i na izlete i moram spomenuti da sam jedan vikend provela u Nizozemskoj, u Amsterdamu gdje smo imali okupljanje i druženje obitelji u kojoj sam smještena.
Pored svega ovog, naravno, pojavi se i nostalgija i čežnja za mojim društvom, ali uvijek se sjetim da je ovo jedno neponovljivo iskustvo i da trebam uživati u svakom ternutku, te usvajati nova znanja i vještine.
Ani želimo puno sreće i Božjeg blagoslova u volonterskoj godini koja je pred njom!
