Pismo iz Dresdena
Razgovarali smo s našom volonterkom Irmom Schubert, koja je zbog širenja pandemije Corona virusa privremeno napustila Sarajevo i vratila se u svoj rodni grad Dresden, u Njemačkoj. Kako provodi vrijeme kod kuće, što joj nedostaje iz BiH i što ima poručiti mladima, pogledajte u tekstu koji vam donosimo:
Moje ime je Irma. Od rujna 2019. sam volonterka u Centru za mlade „Ivan Pavao II.“, u Sarajevu, u okviru europskih volonterskih programa.
Sredinom ožujka, širenje Corona virusa me nažalost prisililo da se vratim u svoju domovinu Njemačku, pola godine prije nego što bi moja razmjena službeno završila. Budući da sam već mjesec dana kod kuće, željela bih podijeliti svoju trenutnu situaciju s vama:
Napustila sam Sarajevo 18. ožujka, vjerojatno posljednjim avionom koje je još letio za München. Svi autobusi su već bili otkazani, a opasnost od toga da ostanemo van svoje zemlje nas je natjerala da odemo u žurbi. Ne mogu reći da sam tada bila svjesna da odlazim, sve do drugog tjedna boravka kod kuće, u Njemačkoj. Sve se dogodilo u veoma kratkom vremenskom periodu, tako da sam upravo učinila ono što je bilo potrebno učiniti bez mnogo razmišljanja o tome.
Sada kada sam opet kod kuće, pokušavam se zanimati nečim što je više moguće, jer odustajanje od svoje volonterske službe, bez mogućnosti da se unaprijed na to pripremite, ostavlja vas u rupi. A ono što sam ostavila je upravo mogućnost da se uči. Jesam li mogla bolje naučiti jezik? Jesam li mogla više pitati, bolje slušati ljude i njihove priče? Jesam li mogla biti bolje motivirana na poslu i u svojim projektima? Moglo je biti još pola godine za te prilike, a sada više djeluje kao odustajanje.
S obzirom na sve te misli u mojoj glavi i to da želim zadržati svoj status volontera i raditi nešto korisno za društvo, pokušavam to isto učiniti i u Njemačkoj.
Jedan od mojih zadataka u Sarajevu, bio je tečaj njemačkog jezika za odrasle i stvarno sam sretna što smo pronašli način da ga nastavimo putem Skypea, iako smo jedni od drugih udaljeni 1200 kilometara. To je teže zasigurno, ponekad nam internetska veza otežava da se dobro razumijemo, ali mi dajemo sve od sebe da ta komunikacija uspije. To je za mene odličan način da održim kontakt s Bosnom, da budem upućena u vašu situaciju i da imam koristan zadatak.
Također, budući da je škola otkazana u ovom trenutku, pomažem svojoj braći i sestrama za zadaćom, pokušavam ih motivirati i biti tu za njih ukoliko imaju pitanja. Tada imam osjećaj kao da nastavljam svoj angažman koji sam imala u vrtiću, u Sarajevu, iako u drukčijoj okolini. Također, pomažem mojoj obitelji u poslovima oko kuće. Na posljetku, počela sam volontirati u jednoj nevladinoj organizaciji u mom rodnom gradu, koja se navi političkom edukacijom mladih. Budući da se njihov rad temelji na (krakoročnom) volontiranju, mogu ih podržati u nekim projektima koje planiramo i putem videokonferencija. U ovom trenutku svi zajedno planiramo radionicu o političkom utjecaju u odlukama o okolišu, te također pomažem jednom njihovom europskom volonteru u relizaciji vlastitog projekta: mali kratki filmski festival na temu Europe.
Tako pokušavam iskoristiti ono što sam naučila u posljednjih pola godine i dati svoju perspektivu o istočnoj Europi, također izvan Europske unije, uključujući sve dobre stvari, ali i probleme koje sam vidjela.
Možda još uvijek mogu dati Bosni malu ulogu u svom životu, pored toga što još čitam o njenoj povijesti i kuham kafu za moje roditelje u svojoj džezvi.
Radujem se povratku u Sarajevo čim se situacija smiri, jer mi nedostaje grad, samostalnost i naravno, ljudi. Ali za sada moramo čekati i ne gubiti nadu.
Želim vam svima sve najbolje u vremenu koje je pred nama, ostanite zdravi i ja se nadam da ću vas opet vidjeti na ljeto. 😉
Irma Schubert
Priredila: Minja Todorović
