Don Damir Stojić na susretu mladih razgovarao o avionima, grijehu, istini
Pod geslom U susret Božiću, u ponedjeljak 18. prosinca održan je Božićni program za studente katolike grada Sarajeva u organizaciji Udruge katoličkih studenata Emaus i Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II.
Susret je započeo duhovnom obnovom koju je predvodio don Damir Stojić, studentski kapelan grada Zagreba, koji se kroz jednosatni razgovor s mladima dotaknuo mnogih tema. U uvodnom djelu, don Damir kazao je mladima kako je u razgovoru s načelnikom policije u Zagrebu saznao da se najviše nasilja, depresije, suicida događa upravo u razdoblju Božića i Uskrsa, kada vrag ne miruje. Zato što preko godine sve trpamo ispod tepiha i baš na Božić i Uskrs sve to izvire van, naglasivši kako moramo biti spremni na to.
Zbog toga zahvaljujem vlč. Šimi Maršiću, ravnatelju Centra da me pozvao i što se brine za vas. Da barem malo, barem jedno popodne, jednu večer možete se povući i razmišljati o svemu ovome – kazao je don Damir koji je dalje nastavio propovijedajući o avionskom iskustvu koje je doživio putujući prema jednoj splitskoj župi koja je proslavljala 50 godina na kojoj je propovijedao.
Često letim, ali ovaj let prema Splitu koji je trajao 45-50 minuta zaista je bio poseban. Naime, avion je bio pun putnika i kako smo se uspinjali gore, taman negdje oko Valebita kada se avion izravnao upalila se lampica. A, rodica moja koja radi kao stjuardesa davno mi je rekla čim ugledaš stjuardesu da sjeda za vrijeme leta ili da se veže, nešto nije uredu s letom, bez obzira na osmijeh koji ima na licu, jer su stjuardese izvježbane da se uvijek smiju. Kako je na tome letu bila jako velika turbulencija kakvu nikad ranije nisam osjetio, iako često letim, sve je bilo jako strašno iako je trajalo minut i pol. Ljudi oko mene su vikali, urlali. Ja sam u tom trenutku čitao magazin od avionske kompanije i nisam razmišljao o Bogu, ali kada je krenula ta turbulencija uspio sam izustiti: Isuse, oprosti mi.
U nastavku duhovne obnove i duhovnog nagovora, don Damir Stojić istaknuo je kako upravo duhovne obnove započinje ovim mislima. Jer, ponekad je potrebno zaustaviti se i vidjeti što nam je u životu najvažnije. A, bilo bi zapravo dobro da ne čekamo zadnji čas.
Na Youtube kanalima pronaći možete mnogo snimaka od nesreće 11. rujna kada su se avioni zabili u one zgrade. I tamo negdje oko 80. kata, a zgrada ima 113 katova, stotine ljudi se zateklo iznad udarca aviona. Na internetu je stotine snimljenih razgovara ljudi koji su imali mobitele, ljudi koji su gledali ispod sebe kako zgrada gori, nisu se mogli spustiti, spasiti, znali su da su živi mrtvaci koji su zvali svoje ljubljene osobe. Dakle, zamisli da umireš, vidiš da ćeš umrijeti? Koga bi prvo nazvao? Što bi rekao toj osobi? Vjerujte mi u tom trenutku nitko ne govori o politici, nitko ne govori o fakultetu, nitko ne govori gdje je ljetovao i što će jesti– rekao je don Damir.
Znate li što su ti ljudi govorili od četiri, pet stvari? Govorili su: O Bože moj, dakle vapili su za Bogom. Kada su trebali nazvati nekoga, većina ljudi tražila je i zvala svoju majku. Opraštali su jedni drugima. I ono što me posebno iznenadilo jeste to što su ljudi koji su bili u gorućoj zgradi zapravo smirivali i ulijevali nadu one koji su bili na sigurnom. Čak su im zadnje riječi koje su uputili prema svojim voljenim bile- Vidimo se, a nakon toga poginuli– zaključio je.
Zanimljivo i veoma poučno predavanje, don Damir Stojić, nastavio je uspoređujući iskustva ljudi sa Isusom, koji je viseći na križu govorio iste stvari. Zazivao je Boga govoreći: Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio. Govorio je o tome kako se Isus obraćao svojoj majci, kako je opraštao govoreći: Oče, oprosti im jer ne znaju što čine ali i ulijevao nadu razbojniku kada mu je rekao da će danas s Njim biti u raju. Također, se osvrnuo i na evanđelja po Luki koja govore o izgubljenim i nađenim stvarima: izgubljena ovca, drahma i sin. U radu s mladima, vidio sam da ima jako puno izgubljenih mladi. Zbog okolnosti, zbog roditelja, zbog previše razloga. I to ne zato što su ljudi loši, nego zato što su prilike takve. Zbog toga je jako važno znati da će vas Bog naći, ali isto tako i da vi ne odustajete tražiti Boga.
Studentski kapelan iz Zagreba osvrnuo se i na priču o grijehu, kazavši kako je grijeh nešto što postoji, nije Crkva izmislila grijeh. Bog je postavio neki zakon, sviđalo se to nama ili ne. Postoji jedna zakonitost, moralna zakonitost, iako znam da svijet govori drugačije. Ali postoji ono što je dobro i ono što je zlo. Bog je postavio ono što je dobro, a zlo ne postoji samo po sebi, jer mi kada ne činimo dobro onda mi stvaramo zlo. Nije Bog stvorio zlo. Bog je rekao: Ovo je dobro, to čini. Kada mi to ne činimo, onda mi stvaramo zlo. To je manjkavost dobra. Don Damir Stojić se osvrnuo na važnost i veličinu klanjanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, kazavši kako se prilikom klanjanja, svatko od nas opredjeljuje za Isusa, pozvavši sve mlade da ne glume pred Isusom. Kraj duhovne obnove zaključio je pričom o teologiji tijela kazavši kako je Bog postao sličan nama i teologija tijela nije ništa drugo nego to. Tijelo je stožer spasenja i nitko se od nas ne može spasiti bez tijela.
Božićni program nastavljen je slavljenjem sv. mise u crkvi sv. Ćirila i Metoda koju je prevodio don Damir Stojić, a animirao bend Božja pobjeda iz Zagreba. Studenti su Božićni program i pripravu iskoristili i za sakrament pomirenja s Bogom, ali i za susret s Isusom u Presvetom Oltarskom Sakramentu.
Program je završen i riječima zahvale prof. dr. Šime Maršića, ravnatelja Centra, Deane Relatić, predsjednice Udruge koja se osvrnula na proteklo razbolje, te izvedbom nekoliko glazbenih numera djece Stadlerovog dječjeg doma Egipat, benda Emaus i igrokazom glumačke sekcije Udruge katoličkih studenata Emaus, pod nazivom Božić koji dolazi, nakon čega su svi studenti zahvaljujući brojnim donatorima dobili prigodne paketiće, te druženje nastavili u baru Katoličkog bogoslovnog fakulteta gdje se održao program.
Josip Milanović
