Je li se, ovoga Božića, Bog rodio u tvome srcu?
Kad čovjek malo zastane i promisli, zapita se, gdje sam ja danas, par dana nakon Božića, u odnosu na početak došašća. Jesam li se pomaknuo s mjesta odakle sam krenuo, ili se ukočio i ostao stajati držeći u rukama silna obećanja. Lako dajemo, ali teško ispunjavamo ono što kažemo. Riječi i djela su često kontradiktorna u svom odnosu. No, čovjeku je to jednostavno u njegovoj prirodi. To je pokazatelj koliko život zapravo nije lagana staza i koliko ne ovisi samo o čovjeku, nego i Bogu. Kada isplaniramo i želimo djelovati, često nas Božji prst zaustavi. Nismo vlasnici sami sebe, mi smo samo Božje oruđe u svijetu. Ali, da bi bio oruđe, čovjek treba biti spreman za borbu, izazove i poteškoće. Što onda, kao Božji sustvaratelj, mora učiniti? Odgovor je jednostavno – pustiti Stvoritelja u život. Pustiti kao što je to učinio sv. Pavao na putu u Damask. Doći Isusu kao što je to učinila preljubnica na koljenima. Pokajati se pred Gospodinom, kao što se pokajao Petar kada ga je triput zanijekao.