Premijera filma 40 dana održana u Centru za mlade Ivan Pavao II.

U nedjelju, 21. listopada u prostorijama Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II. premijerno je prikazan dokumentarni film pod nazivom 40 dana. Dirljivi film, prepun svjedočanstava koji govori o rješenju problema pobačaja zainteresirao je veliki broj studenata, mladih s područja grada Sarajeva, koji su nakon premijere s nama podijelili svoje iskustvo.

Današnje društvo i današnji čovjek je izgubljen. Izgubljen u oceanu pojedinačnih istina i pravila po kojemu se svako društvo i čovjek razlikuje. Nema više apsolutnih istina i pravila koje društvo čini društvom i čovjeka koji je dio toga društva, nego od društva se pravi mnoštvo individua. Današnje vrijeme je vrijeme relativizma, u kojemu je sve dozvoljeno.
Sve normalno i moralno je često ismijano i smatrano zastarjelim, dok je sve više u trendu ono što je nemoralno i nedozvoljeno. Osoba u današnjem svijetu sve više gubi pojam i vrijednost kao što su obitelj, brak i ljubav. Živimo u vremenu u kojemu je normalno dozvoljavati istospolne brakove, eutanaziju i pobačaj, a sve to pod okriljem to je pravo svakoga čovjeka. Kako može biti nešto pravo i ispravno što razara društvo, što razara pojedinca? Baš kao što bolest razara ljudsko tijelo u cjelini, tako i današnji trendovi razaraju društvo u kojemu živimo. Kako nešto može biti moralno i normalno što se protivi Božjoj volji, što se protivi zdravom čovjekovom moralu, kojega je sam Bog ugradio u čovjeka njegovim rođenjem?

Ali, jedan od najvećih problema današnjice je pobačaj. Ubijanje nerođenog djeteta. Djeteta koje je nevino, da ne može biti nevinije. Danas je pobačaj tabu tema, iako broj pobačaja na godišnjoj razini iznosi vrtoglavih 80 milijuna, smatra se da se u Hrvatskoj u proteklih 20 godina izvršilo pobačaja kao da nestane jedan prosječan grad u toj državi. Iako pobačaja ima i u BiH, ipak je ona jedna od najmanjih po broju pobačaja u Europi. Skoro 90% majki izvrši pobačaj jer ne želi dijete, a samo 10% jer je majka bolesna ili je slabog materijalnog stanje. Zašto je majkama teret njezino dijete? Zato što su nam nametnuli takav trend koji svi moramo slijepo pratiti. Zato što je majkama koje tako čine važnija njihova karijera i novac nego njezino dijete i obitelj. Svi koji propagiraju i dozvoljavaju pobačaj idu s ciljem da se uništi čovjeka, da ga se sve više udalji od Boga. Europa kojoj svi težimo dozvoljava pobačaj, a mi im i dalje slijepo vjerujemo i pokoravamo im se. Zato su zapadne zemlje danas vodeće po broju starijeg stanovništva. Jer su nam se obitelji svele na jedno, dvoje ili nijedno dijete. Zbog toga se zapadni svijet urušava, jer nema djece.

Film 40 dana koji smo imali priliku gledati upravo govori o pobačaju. 40 dana hoda za život je pokret koji je nastao kao odgovor na ono što se događa u današnjem svijetu, i koji je glasno odjeknuo po cijelome svijetu, da se prestane s pobačajem i da se čovjek okrene Bogu unatoč svim svojim problemima. U filmu imamo svjedočanstva majki koje su učinile pobačaj, majki koje su htjele a nisu učinile pobačaj, i majke koje su učinile pobačaj, a poslije toga su se obratile Bogu i bili zagovornici protiv pobačaja. Film je jako emotivan i odlično govori o situaciji koja se događa nakon pobačaja, a to je očaj, osjećaj krivnje, bolna savjest i neprestano kajanje. Za razliku od njih majke koje nisu izvršile pobačaj osjećaju se sretne i Bogu zahvaljuju za svoju djecu. Čovjek nije tvorac života, pa ga stoga nema pravo ni oduzeti. Mi ako zaista vjerujemo u Boga i vjerujemo u Njegovu volju, moramo prihvatiti i one najteže izazove.
40 dana hoda za život je pokret koji se bori za čovjeka, da ga sačuva od tih zala i da ponovno ljudima vrati snagu i vjeru u Boga. Pokret koji štiti svakoga čovjeka, pokret koji je spasio toliko ljudskih života ne može a da ne bude čista Božja volja, i Božje djelovanje preko tih ljudi koji djeluju u tome pokretu.

Ivan Mijać i Domagoj Matijević